U to je vrijeme mladi osnivač išao s jedne strane Madrida na drugu u pastoralne pohode, umotan u svoj ogrtač, prebirući zrnca Krunice, uronjen u kontemplativnu molitvu petnaest otajstava Krunice. Bila je to molitva djeteta koje se predalo u ruke svoje majke najviše zato što je imao izuzetno snažnu potrebu.
Kontemplacija i duhovno djetinjstvo: to su dva čvrsta stupa ovoga teksta. “Moram im reći tajnu,” kaže autor, “koja vrlo vjerojatno može biti početak puta kojeg Krist želi da slijede. Prijatelju, ako želiš biti velik, postani mali. Da bi bio mali moraš vjerovati kao što djeca vjeruju, voljeti kao što djeca vole, predati se kao što to čine djeca... moliti kao što mole djeca. Moraš sve to činiti ako želiš postići ono što ću ti reći ovim riječima: Put na čijem ćeš se kraju naći potpuno zanesen ljubavi prema Isusu, počinje povjerljivom ljubavi prema Mariji.”
Kontemplacija: sudjelovati u samom otajstvu kao još jedan od prisutnih likova. “Divit ćemo se ovim godinama skrivenog života... Bit ćemo prisutni na njegovoj Muci i smrti... Ispunit ćemo se strahopoštovanjem zbog slave njegovog Uskrsnuća...” Ovo je Krunica duboko ukorijenjena u Evanđelju.
Iznenađuje literarna, mjestimice pjesnička, kvaliteta teksta. Opraštajući se od svog čitatelja, povjerava se, “Prijatelju: rekao sam ti tek dio svoje tajne. Na tebi je da, s Božjom pomoći, otkriješ ostatak. Budi hrabar. Budi vjeran. Postani malen. Naš se Gospodin skriva od ponosnih, a bogatstva svoje milosti otkriva poniznima. Nemoj se brinuti ako se, dok razmišljaš, u tvom srcu pojave smjele i djetinje riječi i nježnosti. To je ono što Isus želi i za što te ohrabruje Marija. Ako Krunicu budeš izgovarao na ovaj način naučit ćeš dobro moliti.”
Preko 700,000 primjeraka prodano je na 23 jezika.