Prije dvije godine, naša prva kći rođena je s ozbiljnom bolešću kostiju. U svakodnevnom govoru, bila je „dijete staklenih kostiju“. Liječnici koji su je liječili smatrali su njezino stanje kritičnim i nisu davali nikakve nade u njezino preživljavanje.

Bila sam upoznata s Montseinim životom i smrću te sam joj se povremeno molila. Namjeravala sam ovaj put izmoliti devetnicu, ali ispostavilo se da je to više od toga, budući da joj se i dalje molim za svoje dijete. Moja kći sada želi „laku noć“ Djetetu Isusu, Blaženoj Djevici i svojoj „dobroj prijateljici“ Montse.

Rendgenske snimke pokazuju poboljšanje stanja njezinih kostiju. Sada hoda i kreće se kao i svako drugo dijete.

Vjerujemo da je Montse donijela tako čudesan oporavak.

G.A. i J.V.