Božja službenica Guadalupe Ortiz de Landázuri bit će proglašena blaženom 18. svibnja 2019. u Madridu. Ta nas vijest ispunjava radošću i nadom jer nam još jednom potvrđuje da Bog poziva svakoga na ispunjen život blizu sebe, na svetost, koju možemo doseći usred uspona i padova običnog života.
Buduća blaženica voljela je život koji je Bog izabrao za nju; ona ga je prisvojila i u njemu našla sreću. Kao mlada žena, suočila se s pogubljenjem svoga oca sa smirenošću i snagom. Unatoč poteškoćama, odlučila je nastaviti studij kemije, profesiju koju su u njeno vrijeme žene rijetko odabirale. Kasnije će se posvetiti poučavanju koristeći sve svoje sposobnosti. Kad je upoznala sv. Josemaríju Escrivu i otkrila da je Bog poziva da živi svoj kršćanski život u skladu s duhom Opusa Dei, nije oklijevala velikodušno odgovoriti na poziv da traži svetost u običnom životu. Guadalupe je u svakom trenutku bila otvorena za sve što je Bog od nje tražio. Svoju je profesionalnu karijeru na neko vrijeme stavila po strani, a kasnije ju ponovno nastavila; preselila se u Meksiko kako bi pokrenula apostolski rad Opusa Dei, a nakon povratka u Španjolsku ponovno je radila kao učiteljica, počevši i završivši doktorsku disertaciju u svojim kasnijim godinama.
Primjer Guadalupe može nam dati svjetlo kao i ohrabrenje da odaberemo naš svakodnevni život kao put do svetosti - naše svakodnevne napore, snove, izazove i planove, gdje također susrećemo neočekivane poteškoće i probleme. Guadalupe se ističe svojim stavom da voli sve što je Bog htio od nje, prihvaćajući Njegovu volju, vjerujući Bogu i nadajući se, živeći potpuno u sadašnjosti, upravo onako kako jest, i ostavljajući budućnost u Božjim rukama.
Guadalupe je bila radosna, hrabra, odlučna, poduzetna i nježna osoba. Njezina sigurnost Božje blizine i ljubavi dovela ju je do jednostavnosti i mira koji su joj omogućili da se ne boji svojih pogrešaka i mana, nego da nastavi dalje bez obzira na sve, nastojeći voljeti Boga i druge u svemu. Često bismo mogli biti u iskušenju da izbjegnemo težnju za velikim stvarima, da se odreknemo svojih snova, jednostavno zato što svoje vlastite pogreške i ograničenja isuviše jasno doživljavamo. Guadalupe nas uči da, unatoč svim poteškoćama, možemo sanjati i ići daleko ako vjerujemo u Boga i Njegovu ljubav prema nama.
Guadalupe je uspjela uskladiti intenzivan profesionalni život kemičarke sa svojim odnosom s Bogom i sa služenjem drugima. Njezina brojna pisma ilustriraju kako je nastojala dati Bogu prioritet u svom životu i kako će, kad stvari nisu uspjele na način na koji je htjela, ponovno započimati s obnovljenom odlučnošću. Svakoga dana posvetila je vrijeme osobnom susretu s Bogom u molitvi, gdje je crpila snagu da Ga ponovno pronađe kasnije usred dnevnih događaja i okolnosti. Mi također možemo pronaći Boga usred svojih svakodnevnih zadataka znajući da nas strpljivo čeka u svakom trenutku, osobito u Euharistiji. Činjenica da je datum beatifikacije Guadalupe, 18. svibnja, također obljetnica njezine prve svete pričesti, čini mi se božanskom slučajnošću koja ističe blisku povezanost između euharistije i osobne svetosti.
Buduća blaženica također je primjer kako otkriti Boga u našem poslu koji se obavlja što je moguće bolje. Guadalupe je pronašla Boga u svojoj profesionalnoj djelatnosti, i u tome i preko toga upoznala je i druge s Njim. Njezina ljubav prema Bogu i njezin profesionalni entuzijazam naveli su je da bude velikodušno uključena u društvena pitanja svoga vremena. Nikad nije bila ravnodušna prema patnji drugih i pomogla je započeti projekte za pomoć siromašnima, kako u svojoj zemlji, tako i u Meksiku, koristeći sva svoja znanja i talente. Guadalupe je bila strastvena prema kemiji, ali za nju rad nije bio samo pitanje profesionalnog postignuća, nego prije svega prilika da traži Boga i da služi drugima.
Mnogi ljudi koji su je poznavali sjećaju se njezine radosti i zaraznog smijeha te kako je činila život ugodnim onima oko sebe. Iako je njezin vedar i otvoren karakter djelomice bio stvar temperamenta, bio je i rezultat njezine borbe i skrivene žrtve. Mnogo je godina patila od srčane bolesti koja ju je često činila umornom i iscrpljenom, ali ju je prihvaćala radosno i uvijek se nastojala nasmiješiti ne pridajući važnost patnji. Razmišljajući o Guadalupe, sjećam se nečega što je sveti Josemaría često rekao: "Iskreno se predati služenju drugima toliko je učinkovito da ga Bog nagrađuje poniznošću koja je ispunjena vedrinom."
Tijekom ovog mjeseca svibnja, posebno posvećenog Mariji, možemo pitati Gospu da nas Guadalupin primjer nadahne da uvijek prihvatimo Božje pozive za svoj život, tako ćemo i mi, kao i ona, biti sretni - “blaženi” - kako će i Crkva potvrditi za nekoliko dana.