Biskup Alvaro del Portillo u životu Opusa Dei

Imao je snažan osjećaj da je njegov poziv pomoći svetom Josemariji i biti mu uvijek dostupan, iako uglavnom nije trebao raditi ništa, samo slušati...

“Alvaro je bio prva osoba kojoj je sveti Josemaria povjerio zadaću davanja duhovnog vodstva drugim članovima. Također je često putovao u druge gradove šireći poruku Opusa Dei i dajući podršku i formaciju novim članovima. Kao što svi znamo, Alvaro je prvi član kojeg je sveti Josemaria pitao želi li se zarediti za svećenika.

On je također bio ona osoba kojoj se sveti Josemaria obraćao kada je postalo prijeko potrebno dobiti nihil obstat od Svete Stolice za biskupijsko odobrenje Svećeničkoga društva Svetoga Križa. Nakon što je Osnivaču pomogao izraditi potrebne papire, radosno je pristao otići u Rim i provesti sve potrebne pregovore. Bio je laik u okružju u kojem je jedan nadbiskup bio nitko, ali brzo je i učinkovito proveo svoju zadaću koja je bila ključna u razvoju Opusa Dei.

Ove specifične zadaće što ih je don Alvaro provodio u ranim godinama, izrazito su doprinijele razvoju Opusa Dei. Ali najvažnija je međutim činjenica njegove potpune spremnosti, potpune identifikacije s duhom Djela, i povjerenje u božansko porijeklo Djela te je Osnivaču pružao potporu koja mu je trebala. Možda greškom zamišljamo svetog Josemariju kao čelični stup kojem je trebala jedino Božja milost i vlastita snaga osobnosti kako bi se suprotstavio poteškoćama s kojima se susreo. To je, međutim, netočno. On uistinu jest bio sveti čovjek jakog karaktera, ali bila mu je također potrebna i ljudska naklonost i potpora. Dobivao ju je od mnogih ljudi, uključujući i biskupa Eijo y Garaya, ali iznad svega od don Alvara. Biskup Echeverría svjedoči kako je često vidio da si Osnivač i don Alvaro pomažu „međusobno, dobrim humorom i osobito uvjerenjem da Bog ne napušta svoja stvorenja“.

(…)

“Smrt svetog Josemarije otvorila je cijelo novo poglavlje u povijesti don Alvarovih doprinosa Opusu Dei. U teškim danima koji su uslijedili netom nakon Osnivačeve smrti, posvetio se služenju, „svakome pružajući snagu i nadnaravni mir,“ kako je napisao biskup Echeverría. Zahvaljujući velikim dijelom don Alvarovoj mirnoj snazi i čvrstoj vjeri, Opus Dei prošao je kroz smrt svoga Osnivača bez traume i poteškoća. Cijelo se Djelo i svaki pojedini član jednostavno primaknuo don Alvaru, ponovo jačajući jedinstvo koje je već ionako bilo jedna od osnovnih značajki Opusa Dei.

Nakon što je izabran za Prelata, don Alvaro je kao svoju prvu dužnost vidio njegovanje i prenošenje duha Osnivača, i to „vjerno i neprekidno“. Unutar tog okvira suočio se, kao što će biti slučaj sa svakim nasljednikom svetog Josemarije, s izazovima upravljanja Opusom Dei, potičući cilj i dobar duh svih članova, odlučujući o prioritetima njihova apostolata, te iznad svega biti otac ovog malenog Crkvenog stada, njegujući osjećaj očinstva i sinovstva koji u Opusu Dei treba zadržati taj obiteljski duh s kojim je rođen.

U skladu s tim uobičajenim izazovima svih nasljednika svetog Josemarije, del Portillo se suočio s brojnim jedinstvenim izazovima. Trebao je razviti po prvi puta ponašanje jeden glave Opusa Dei koja u isto vrijeme nije njegov osnivač. Trebao je završiti proces pronalaženja mjesta za Opus Dei unutar legalne strukture Crkve. Trebao je proći kroz sve bilješke što ih je sveti Josemaria zapisivao vezano za važne događaje u svom životu i u životu Opusa Dei. Trebao je za izdavanje prirediti brojne knjige koje je Escriva napisao ali koje nije stigao objaviti. I konačno, trebao je poduzeti barem početne korake za pripremati eventualnu kanonizaciju Osnivača.“

Pročitajte cijeli članak