Kada netko traži pristup Svećeničkom društvu Svetog Križa, to čini kroz duboko uvjerenje u Božji poziv traženja svetosti u svijetu prema duhu Opusa Dei.
S obzirom da je poziv isti za sve članove, napor uložen u težnju prema svetosti mora također biti isti. Stoga nema određenih stupnjeva članova, već različitih okolnosti koje se odražavaju u raspoloživosti za sudjelovanje i pomaganje u aktivnostima Društva.
Članovi numerariji i koadjutori većinom dolazi iz redova vjernika laika Prelature (Numerarija i Pridruženih), koji primaju Sveti Red nakon potrebnih priprema. Uključuju se u Svećeničko društvo Svetog Križa nakon što prime ređenje kao đakoni.
Što se tiče svećenika već inkardiniranih u biskupiji, uključivanje kao Pridruženi ili Supernumerarij će ovisiti o njihovoj većoj ili manjoj mogućnosti pomaganja društvu (posebno u duhovnom pomaganju ostalim biskupijskim svećenicima), u skladu sa svojim osobnim zdravstvenim ili karakternim uvjetima, pastoralnim zadaćama, obiteljskim obvezama i td.
Ti svećenici, logično, isključivo pripadaju prezbiterijatu svoje biskupije. Ne postaju dio klera Prelature (koju čine samo oni koji su u njoj inkardinirani), nemaju hijerarhijsku vezu s Prelaturom i ne ovise ni o kojem crkveno nadređenom u Opusu Dei.
Njihova veza prema Predsjedniku Generalu Svećeničkog društva Svetog Križa (Prelatu Opusa Dei) je pridružene naravi. To jest, Predsjednik nema nikakav upravni autoritet nad dijecezijskim svećenicima koji pripadaju Društvu, već samo onu ulogu kakvu bi imao čelnik svećeničkog društva. Stoga, svećenici Društva koji su inkardinirani u svojim biskupijama, iako imaju isti poziv da žive duh Opusa Dei kao i ostali vjernici Prelature, nisu niti na jedan način pod jurisdikcijom Prelata.
U Svećeničkom društvu Svetog Križa postoji samo normalna disciplina koja povezuje bilo koji tip društva u vidu obveza koje se očituju u poštovanju vlastitih normi i običaja, koji se odnose samo na duhovni život.
Juridička i afektivna veza s biskupijom u koju su inkardinirani i s ostalim članovima svojeg prezbiterijata se pojačava, s obzirom da ih duh koji dobivaju od Opusa Dei vodi traženju Kršćanske svetosti i ljudske savršenosti upravo u vjernom ispunjavanju svojih svećeničkih dužnosti.
Oni koji traže pristup Svećeničkom društvu Svetog Križa moraju se isticati po ljubavi za svoju biskupiju, poslušnosti i poštovanju prema biskupu, gorljivosti u promoviranju poziva u sjemeništima i drugim Crkvenim institucijama i željom da svoje svećeničke zadaće ispune maksimalno savršeno. U isto vrijeme, moraju na pozitivan način promovirati bratstvo među svim svećenicima svojeg prezbiterijata kao i hijerarhijsko zajedništvo s vlastitim biskupom i drugim pastirima u Crkvi, posebno s Rimskim Biskupom.
Drugi svećenici mogu sudjelovati u ponuđenim sredstvima formacije, pomagati u apostolatu Prelature i Svećeničkog društva Svetog Križa svojim molitvama, milodarima i, ako je moguće, svojim pastoralnim radom bez da postanu članovi Svećeničkog društva Svetog Križa. Ti se svećenici zovu suradnici.