Evanđelje Mt 8, 18-22

U ono vrijeme: Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovijedi da se prijeđe prijeko. I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: »Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.« Kaže mu Isus: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«

Drugi mu od učenika reče: »Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.« Isus mu kaže: »Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.«

Komentar

Mnoštvo je zadivljeno Isusovim čudima. Ali On bježi od svake razmetljivosti i zapovijeda da prijeđu na drugu obalu. Pismoznanac mu se uspije predstaviti i odabrati ga za svog Učitelja. Prima neočekivani odgovor: pred poniznim je Sinom čovječjim, koji neumorno propovijeda Kraljevstvo Božje. Nema svoj dom; ostaje i odmara se tamo gdje je dobro primljen: u Kafarnaumu, u Petrovoj kući; u Betaniji; u Jeruzalemu, u kući koju je anonimni čovjek s vrčem pokazao, u čamcu svojih učenika, gdje je spavao usred oluje. S druge strane, lisica je, bez obzira koliko joj je život nemiran, izgradila svoju jazbinu i odatle odlazi i tamo se vraća. I tako ptice nebeske u svojim gnijezdima. Odmaraju se nakon štosu osigurale egzistenciju i život svojih mladih. Možda je pismoznanac zamislio ugodnije praćenje.

Oni koji ga već slijede, iskusili su što znači nemati vremena ni za jelo, sve dok ne čuju Isusov poziv da se malo odmore (usp. Marko 6:31). Čak i među njima, onima koje je On odabrao, dolazi do sukoba između slijeđenja Njega i ispunjavanja zakona koji zapovijeda da se poštuju roditelji (usp. Izl 20,12), dajući im dostojan pokop. Ali niti jedan zakon ne premašuje Gospodinovu zapovijed da ga slijedimo navješćujući spasenje, jer je to izraz najviše ljubavi prema bližnjemu. Odgađanje odgovora ekvivalentno je promjeni redoslijeda zapovijedi.

Isus nam nastavlja govoriti: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete, i rod donosite, i rod vaš da ostane" (Ivan 15,16). Računa na naše radosno i odlučno „da", također u ovom svijetu kojeg muškarci i žene danas trebaju voljeti onako kako ga je Bog volio (usp. Ivan 3,16). Slušajući ove riječi iz današnjeg Evanđelja, odjekuje upozorenje svetog Josemarije: „Imaj na umu, sine moj, da nisi samo duša koja se s drugim dušama ujedinila kako bi učinila dobru stvar. Ovo je puno ... ali je malo. —Ti si apostol koji ispunjavaš imperativni Kristov nalog “[1].

[1] Sveti Josemaría, Put, 942.