Komentar Evanđelja: Je li subotom dopušteno liječiti?

Evanđelje petka XXX tjedna kroz godinu i komentar.

Evanđelje Lk 14, 1-6

Jedne subote dođe Isus u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: »Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?« A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti.

A njima reče: »Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?« I ne mogoše mu na to odgovoriti.


Komentar

Gospodin živi sa svim ljudima. Prihvaća poziv na gozbu koju je Zakej organizirao neposredno nakon obraćenja. Također se sastaje sa užom skupinom prijatelja, poput Marte, Marije i Lazara u Betaniji. I ne prestaje prihvaćati ni pozive u kuću farizeja, kao što vidimo u današnjem Evanđelju.

Isus susreće bolesnika i farizeji promatraju prizor. Za farizeje je bolesnik samo prilika da Isusa stave na kušnju: hoće li ga izliječiti u subotu? Kako ćete riješiti ovaj problem? Čini se da ih nije puno briga za stanje siromaha. Isus, međutim, ne ulazi u logiku svojih protivnika. U tom bolesniku ne vidi izgovor za raspravu o zakonu. Prije svega vidi osobu koja treba njegovu pomoć: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?" (r. 5) Isus ovim pitanjem sugerira da farizeji moraju promijeniti svoju perspektivu: bolesnik nije teoretski postavljen slučaj, već netko pred kim se ne može ostati ravnodušan.

U Kristovu djelovanju vidimo kako nas dobročinstvo usmjerava prema konkretnoj osobi. Daje nam onaj jednostavan izgled koji ne dopušta da budemo zarobljeni predrasudama ili ideologijama koje često prikrivaju stvarne potrebe drugih. Dobročinstvo nas tjera da se povežemo s ljudima i uđemo u njihov unutarnji svijet. Jednom kad se ta veza uspostavi, puno je lakše i prirodnije pronaći rješenje za problematične situacije koje bismo mogli doživjeti. Iz tog je razloga sveti Josemaría rekao: „Ljubav se sastoji više u razumijevanju nego u davanju.“ (Put, 463).

Author: Rodolfo Valdés // Photo: Josh Kahen - Unsplash