Komentar Evanđelja: Kako izgleda Kraljevstvo Božje?

Evanđelje utorka XXX tjedna kroz godinu i komentar.

Evanđelje Lk 13, 18-21

U ono vrijeme: Govoraše Isus: »Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama.«

I opet im reče: »Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«


Komentar

Posvećujuće djelovanje Duha Svetoga može proći nezapaženo. Rast unutarnjeg života postupan je. Bog računa na vrijeme, zna našu krhkost i poteškoće koje će se pojaviti u našem životu, ali milost je, njegova ljubav, stalna. Dobro se širi pa tako i svetost. Gospodin nam daje sliku ptica nebeskih, koje se smještaju na grane gorušičinog sjemena koje je postalo drvo. Isto se događa s djecom Božjom ako pokušaju biti vjerni. Mnogi će se doći skloniti u ljubav Božju koja se očituje u njihovom životu.

Moramo ustrajati u borbi, svakodnevnoj borbi, gotovo uvijek u malim stvarima, što ostavlja dušu spremnom da primi božansko sjeme i urodi plodom. Nije važno što su naše želje za svetošću prolazne i nestalne, Bog je toliko dobar da uz malo dobre volje gradi zdanje naše svetosti. Sveti Josemaría znao je reći da se svaki put treba skrušiti, krenuti ispočetka. Stalno doživljavamo svoju nesavršenost, ali daleko od toga da smo obeshrabreni, znamo da naša slabost privlači božansku ljubav, ljubav koja ga navodi da zavapi: „Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.'[1]

Bog djeluje kao kvasac u tijestu. Primjenjuje na našu palu prirodu beskonačne zasluge svog Otkupljenja i preobražava je, pobožanstvenjuje. Tako moramo djelovati usred svijeta: biti kvasac u tijestu, posvećujući svoje svakodnevne aktivnosti, iskorištavajući ove okolnosti da bismo rasli u svetosti i posvetili druge. Svetost se sastoji u ljubavi. Širenje ljubavi iznjedrit će novu civilizaciju, novu kulturu koja u svijetu zalazi, a provodili su je Božji sinovi, jer, kako apostol potvrđuje: 'stvorenje željno očekuje očitovanje sinova Božjih' [2 ].

[1] Iz,49, 15

[2] Rim, 19

Miguel Ángel Torres-Dulce // Francesco Gallarot - Unsplash