Evanđelje Lk 13, 1-9

U ono vrijeme dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«

Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: 'Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?' A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.'«

Komentar

Isusov poziv na osobno obraćenje ostaje uvjerljiv. Isusovi sugovornici smatrali su da su uzrok nekih nedaća i nepravdi grijesi tih istih žrtava. Čak su i njegovi vlastiti učenici očitovali taj isti mentalitet kad su vidjeli slijepog od rođenja: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« (Ivan 9,2). Postali su neprimjereni suci savjesti drugih. Isus im, međutim, zamjera takav stav, jer oni ne ispituju vlastiti život, ne poznaju stanje svoje duše, pa se i ne obraćaju.

Obraćenje je obraćanje Bogu i njegovom svjetlošću, prepoznavanje svojeg grijeha i započinjanje novog života, prema riječima Psalama: „Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.“ (Psalam 51,3.5). "Isus Krist je lice Očevog milosrđa", podsjetio je papa Franjo pozivajući na izvanredan jubilej milosrđa [1].

Isusova prispodoba govori nam o Božjoj strpljivosti. Vlasnik smokve zasađene u vinogradu tri je godine čekao da to drvo rodi, a spreman je pričekati i četvrtu godinu, jer je vinogradar obećao da će učiniti sve da sljedeća berba opet ne bude neuspješna. . Svakako „milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv." (Psalam 103,8). Ali ta božanska strpljivost ne može biti opravdanje za odgađanje obraćenja, za neprestano izbjegavanje izvora božanske milosti: sakramenata, božanskog soka koji namače i oživljava našu dušu i pretvara nas u ljude koji donose plod. .

[1] Francisco, Misericordiae vultus, 1.