Evanđelje Lk 11, 29-32

U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«

»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona. Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Komentar

„Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži“. Ono što im Gospodin zamjera, nije traženje znaka. Stari je zavjet pun znakova koji pokazuju Božju brigu za njegov narod: prolazak Crvenog mora, stolovi zakona, kovčeg saveza itd. Znakovi su dobri. Isus ih naziva opakom generacijom jer imaju otvrdlo srce, jer nisu voljni slušati. Jer ih ponos zasljepljuje. Jer ga nisu sposobni prepoznati kroz znakove koje pokazuje. Točnije, posljednje što je učinio je ozdravljenje opsjednute osobe (usp. Luka 11, 14-23).

Zato im kaže da je jedini znak koji će im biti znak Jonin. Jona je poslan da propovijeda obraćenje stanovnicima Ninive, najvažnijeg grada asirskog carstva. Jona je počeo ulaziti u grad i proglašavati: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena" (Jona 3, 4). A stanovnici Ninive slušali su proroka Jonu: "Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega." (Jona 3,5). Imali su osjetljivo srce spremno otvoriti se Bogu, iako su bili daleko od Njega.

Isus traži da slušaju autoritet kojim im govori i vjeruju znakovima koje čini kad prolazi kroz različite gradove.

Isus nas traži da znamo slušati, da imamo srce otvoreno za sve što dolazi od Boga. Da ga znamo slušati kad nam govori kroz riječ ili kroz čitanje ili preko druge osobe ili kroz situaciju kroz koju prolazimo itd. U konačnici, da ga znamo otkriti kad nam se obraća dok nas vodi na putu života prema svetosti.

Računamo na snažnu silu Duha Svetoga koji, kad pronađe voljno srce, daje svoje darove i povede ga Božjim putovima.

Isus traži od nas da se pouzdajemo i živimo po njegovoj riječi, kao što je to učinila Djevica. Neposredno prije ovog događaja čita se ona dragocjena Isusova pohvala njegovoj Majci: "Blago onima koji čuju riječ Božju i drže je" (Luka 11:28). To je bio stav Djevice tijekom njezinog života. Papa Benedikt XVI. opisao je ovaj Marijin stav vrlo lijepim riječima: „Riječ Božja uistinu je njezina vlastita kuća, iz koje ulazi i odlazi sa svom prirodnošću. Govori i razmišlja s Riječi Božjom: Riječ Božja postaje naša Riječ i naša se riječ rađa iz Riječi Božje “[1].

[1] Benedikt XVI., Deus caritas est 42.