"Vrijeme je nade, i živim od toga blaga. To nije lijepa fraza, Oče", kažeš mi, "to je stvarnost."

– Dakle... sav svijet, sve ljudske vrijednosti koje te privlače ogromnom snagom – prijateljstvo, umjetnost, znanost, filozofija, teologija, šport, priroda, kultura, duše... – sve to smjesti u nadu: u nadu Krista. (Brazda, 293)

Gdje god se mi nalazili, Gospodin od nas traži da bdijemo. Hranimo u svojoj duši radosnu i punu nade potrebu za posvećivanje djela, jer nas Bog to moli. Daj mi, sine moj, srce svoje (Izr 2, 26.). On nam tiho kazuje. Prestani u svojoj fantaziji graditi kule i gradove i odluči se da Bogu otvoriš svoju dušu, jer samo ćemo u Njemu naći razlog za svoju nadu i za svoje zalaganje da drugima činimo dobro. Ako se ne vodi bitka protiv samoga sebe i ako se ne istjeraju odlučno oni koji prodiru u unutarnju tvrđavu – gordost, zavist, požude tijela i očiju, nekritičnost prema sebi i luda potreba za razuzdanom slobodom - ako se dakle ne žele voditi unutarnje borbe, onda venu najplemenitiji ideali isto kao cvijet od trave. Iziđe žarko sunce te osuši travu, otpada njezin cvijet i propade sva ljepota njegova. (Jak 1,10-11.). Iz najmanjih pora klija onda bujni korov, obeshrabrenja i žalost.

Krist se ne zadovoljava jednim kolebljivim Da. On želi – i on ima pravo na to – da mi odlučno krenemo naprijed i da niti onda ne popuštamo kad je put osobito težak. On zahtijeva čvrste, konkretne korake. Općenite nakane obično ne koriste, jer nisu dovoljno određene; zato ih smatram lažnim iluzijama, koje žele u duši ugušiti Božji zov: varava svjetla koja se niti pale niti griju i isto tako kako zasvjetlucaju, tako opet nestanu.

Istom onda sam uvjeren u ozbiljnost tvoje nakane da dođeš do cilja, kad vidim da odlučno koračaš. Čini dobro ispitujući svoj normalni stav prema običnom radu; budi pravedan i to na svim područjima u koja dopreš iako te obuzme umor; usreći svoje bližnje tako da drugima na svojem radnom mjestu služiš pun radosti; obavljaj svoj posao što je moguće savršenije darom razumijevanja, svojim osmijehom, u kršćanskom duhu. I sve to iz ljubavi prema Bogu i za njegovu slavu upravljajući pogled prema Njemu i čežnjom za vječnom Domovinom, jer to je jedini cilj koji se uistinu isplati. (Prijatelji Božji, 211)