Mnogo ti u tome pomaže – kažeš mi – ova misao: Koliki su trgovci iz doba prvih kršćana postali sveti? Iželišpokazatikakojetoidanasmoguće... – Gospodin te neće napustiti u tvom nastojanju. (Brazda, 490)

Da bi slijedio stope Kristove, današnjem apostolu nije potrebno ništa reformirati, a još manje ne zanimati se za povijesnu stvarnost koja gaokružuje...Dovoljno je da se ponaša kao prvi kršćani, oživljujući svoju sredinu. (Brazda, 320)

Teško je to objasniti u nekoliko riječi, stoga što izraz «posvećivati rad» uključuje temeljni koncept teologije stvaranja. Ono što sam uvijek mislio, u posljednjih četrdeset godina, jest da kršćanin uvijek treba raditi častan posao, bilo intelektualni ili manualni, s najvećom mogućom savršenošću: s ljudskim savršenstvom (profesionalnom sposobnosti) i s kršćanskim savršenstvom (iz ljubavi prema Bogu i kao služenje čovječanstvu). Tako izvršen ljudski rad, neovisno o tom kako se skromnim ili beznačajnim činio, pomaže oblikovati svijet na kršćanski način. Božanska dimenzija svijeta vidljivija je i naš je ljudski rad inkorporiran u veličanstveno djelo stvaranja i otkupljenja. Uzdignuto je u rad milosti. Posvećeno je i postaje djelo Božje, operatio Dei, Opus Dei.

Podsjetili smo kršćane na predivne riječi u Knjizi postanka koje nam kazuju da je Bog stvorio čovjeka da bi mogao raditi, usredotočili smo se na Kristov primjer, koji je proveo većinu svojeg života na zemlji radeći kao seoski zanatlija. Mi volimo ljudski rad koji je On odabrao kao svoj položaj u životu, koji je njegovao i posvetio. Mi vidimo u radu, u čovjekovu plemenitom stvaralaštvu ne samo jednu od najviših ljudskih vrijednosti, neizostavnu za društveni napredak i društvenu pravednost u odnosima među ljudima, već i znak Božje ljubavi prema svojim stvorenjima, i čovjekove ljubavi za drugog i za Boga. U radu vidimo način za usavršavanje, put do svetosti. (Razgovori s Josemarijom Escrivom, 10)