Jesi li ponekad razmišljao o tome kako bi se pripremio za primanje Gospodina kad bi se Pričest mogla primiti samo jednom u životu? - Zahvalni smo Bogu što mu se tako lako možemo približiti, ali mu moramo odavati priznanje dobrom pripremom kako bismo ga primili. (Kovačnica, 828)

Isus je Put, On je Posrednik; u Njemu je sve; bez Njega ništa. U Kristu i njegovom naukom poučeni usuđujemo se nazvati Svemogućega Oče naš. On koji je stvorio nebo i zemlju jest taj Otac pun ljubavi koji na to čeka da se mi opet vratimo k Njemu, svaki pojedini kao jedan novi i stalni izgubljeni sin.

Ecce Agnus Dei … Domine, non sum dignus …Uskoro ćemo primiti Gospodina. Da bismo dostojno primali visoko ugledne osobe na ovoj zemlji, potrebno je svjetlo, muzika, svečana odjeća; a kako se istom moramo pripraviti da bismo ugostili Krista u našoj duši? Da li ste već o tome razmišljali kako bismo se ponašali kad bismo samo jedanput u životu smjeli ići na pričest. Kad sam bio dijete, česta pričest nije bila uobičajena. Još se vrlo dobro sjećam s kakvom se pažljivošću pripravljalo tijelo i duša na pričešćivanje: oblačilo se najbolje odijelo, pralo se, češljalo osobito lijepo i uzimalo možda čak i malo parfema…; bila je to pažnja čovjeka koji je zaljubljen, tankoćutne i svježe duše, koji ljubavlju zna platiti Ljubav.

S Kristom u duši završavamo svetu misu: blagoslov Oca, Sina i Duha Svetoga prati nas tijekom cijelog dana u našim jednostavnim svakodnevnim zadacima i u svim plemenitim poslovima, koje trebamo posvetiti. (Susret s Kristom, 91)