Ne zaboravi: tko manje treba, ima više. – Ne stvaraj si potrebe. (Put 630)

Ima tomu već više od 25 godina da sam ponekad posjećivao jednu karitativnu ustanovu u kojoj su hranili siromahe. Za prosjake koji su tamo dolazili bila je to jedina hrana koju su dobivali za cijeli dan. Bio je to prostrani lokal i nekoliko milosrdnih žena brinulo se oko toga. Nakon što je bio završen prvi dio dolazili su drugi prosjaci, da se domognu onoga što je preostalo. Upao mi je u oči jedan iz druge grupe: on je posjedovao jednu cinčanu žlicu!

Nju je izvukao iz džepa i gledao ju je pohlepno i dopadljivo. Nakon što je pojeo svoj obrok, opet je promatrao kašiku i njegov pogled bio je kao neki trijumfalni uzvik: Ti si moja! Dva puta ju je polizao i zadovoljan stavio pod nabore svojih dronjaka. Zaista, kašika je bila njegova! Jadnik, koji se među svojim supatnicima osjećao bogatim.
U isto vrijeme poznavao sam jednu damu iz španjolskog visokog plemstva. To pred Bogom nema nikakvog značnja, jer smo mi svi kao potomci Adama i Eve jednaki, slaba stvorenja, kreposni i grješni i spremni na najstrašnije zločine kad nas Bog ostavi. Nakon što nas je Krist otkupio, razlike se više ne broje: niti rasa, niti jezik, niti boja kože, niti porijeklo, niti bogatstvo, jer smo mi svi djeca Božja. Ova žena, o kojoj vam sada pričam, stanovala je u imućnoj kući, ali za sebe nije na dan trošila ni dva novčića. Nasuprot tome poslugu je darežljivo nagrađivala, a ostatkom je ona, koja se mnogo toga odricala, pomagala potrebite. Ona je posjedovala mnoga dobra koja bi netko žarko poželio, ali osobno je bila siromašna, spremna na žrtvu i u svemu velikodušna. Razumijete li vi što vam time želim reći? Dovoljno je sjetiti se riječi Svetoga Pisma:Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!
Ako želiš dostići taj duh, onda ti savjetujem da prema sebi budeš skroman, a prema drugima velikodušan. Kloni se suvišnih izdataka iz rasipništva, hira, taštine, lijenosti…
Otarasi se potreba. Jednom riječju, uči od svetoga Pavla: Mogu oskudijevati, mogu i obilovati. Navikao sam na sve: biti sit i gladovati, obilovati i oskudijevati. Sve mogu u onome koji mi daje snagu. U ovoj duhovnoj borbi ćemo pobijediti kao ovaj Apostol ako se budemo trudili da naše srce oslobodimo i da ga sačuvamo bez okova. (Prijatelji Božji, 123-124)