Iskrena odluka: činiti milijim i lakšim put drugima, budući da život sa sobom ionako već nosi dovoljno gorčine. (Brazda, 63)

Svetost Kristove Zaručnice uvijek se – isto kao i danas – odlikovala mnoštvom dobrih pastira. Ali, ako kršćanska vjera od nas traži jednostavnost, ne navodi nas na to da budemo naivni. Ima najamnika koji šute, a ima i onih koji govore, ali im riječi nisu Kristove. Zato, ako Gospodin dopusti da se nađemo u mraku – iako i u malenkostima - kad osjetimo da nam vjera nije jaka, onda se trebamo uteći dobrom pastiru, onom koji ulazi kroz vrata i vrši svoju dužnost, onom koji daje svoj život za druge, koji želi riječju i djelom dokazati da je njegovo srce ispunjeno ljubavlju: možda jedan grješnik, ali koji se uvijek pouzdaje u opraštanje i Kristovo milosrđe. Ako vam neka pogreška uznemiruje savjest – pa ako i ne smatrate da je teška - ako vas obuzmu sumnje, onda primite sakrament pokore. Idite svećeniku, koji vas razumije, koji od vas ište čvršću vjeru, tankoćutnu dušu i pravu kršćansku odvažnost. U Crkvi ima svatko potpunu slobodu da se ispovijeda kod bilo kojega svećenika koji zato ima odgovarajuće ovlaštenje. Međutim, kršćanin koji ima jasni cilj poći će – sasvim slobodno – onomu kojeg poznaje kao dobrog pastira i koji mu može pomoći da uzdigne pogled kako bi ponovno ugledao zvijezdu Gospodinovu. (Susret s Kristom, 34)