Tota pulchra es Maria, et macula originalis non est in te!” – Sva si lijepa, o Marijo, i ljage istočne nema u tebi! pjeva kličući liturgija.

U Njoj nema ni najmanje sjene dvojnosti. Svaki dan se molim našoj Majci da znamo otvoriti duše duhovnom vodstvu, da svjetlo milosti obasja sve naše vladanje.

– Ako je tako zazivamo, Gospa će nam isprositi hrabrost iskrenosti, da se sve više ujedinjujemo s Presvetim Trojstvom. (Brazda, 339)

Ne ostavljaj me, Gospodine moj: zar ne vidiš u kakvom bi bezdanu završilo ovo tvoje jadno dijete?

Majko moja: i tvoje sam dijete također. Pristupi često u kapelu, da bi rekao Isusu: …predajem se u tvoje ruke.

Ostavi pred njim ono što imaš: svoju bijedu! Ovako, unatoč gomili stvari koje nosiš u sebi, nećeš mi izgubiti mir.

“Nunc coepi!” – Sada počinjem! To je krik zaljubljene duše koja u svakom trenutku, jednako dok je bila vjerna kao i kad joj je nedostajalo velikodušnosti, obnavlja svoju želju da služi – da ljubi! – sa svom odanošću Bogu našemu. (Kovačnica, 314, 306, Brazda, 161)