Smiješ se što ti kažem da imaš "bračno zvanje"? – Pa imaš ga: upravo tako, zvanje. Preporuči se svetome Rafaelu da te dovede čista do kraja puta, kao Tobiju. (Put, 27)

Vrlo je važno da smisao za brak nikada ne izgubi značaj poziva: ni u naviještanju, ni u katehezi, ni u svijesti onih od kojih Bog hoće da idu tim putem, jer oni su zaista pozvani da sudjeluju u Božjim planovima za spasenje svih ljudi.

Zato uistinu za kršćanske supružnike ne postoji bolji primjer negoli primjeri obitelji iz apostolskih vremena: stotnik Kornelije, koji je pokazao predanost volji Božjoj i u čijoj se kući zbilo otvaranje Crkve prema poganima (Dj 10, 24-48); Akvila i Priscila, koji su širili kršćanstvo u Korintu i Efezu i koji su potpomagali svetoga Pavla u njegovu apostolatu (Dj 18, 1-26); Tabita, koja se puna ljubavi brinula za kršćane u Jopi (Dj 9, 36). Aisto tako domovi mnogih Židova i pogana, Grka i Rimljana u kojima je propovijedanje prvih učenika Gospodinovih uhvatilo korijena.

Obitelji koje su živjele od Kristove snage i koje su naviještale Krista; male kršćanske zajednice bile su žarišta evanđeoskih poruka. Bile su to obitelji kao i mnoge druge obitelji onoga doba, ali su bile pune novoga duha, koji je zahvaćao sve one koje su poznavali i s njima se susretali. Takvi su bili prvi kršćani i takvi moramo biti i mi kršćani današnjice: sijači mira i radosti, mira i radosti koje nam je Isus donio. (Susret s Kristom, 30)