Kćeri moja, koja si zasnovala obitelj, želio bih te podsjetiti da vi žene – znaš to dobro! – imate puno jakosti koja se, obavijena posebnom blagošću, uopće ne primijeti. A tom jakošću možete od muža i djece učiniti oruđa Božja, ili đavle.

Ti ćeš ih uvijek učiniti oruđima Božjim: Gospodin računa na tvoju pomoć. (Kovačnica, 690)

Žene su pozvane donijeti u obitelj, društvo i Crkvu svoja obilježja, ono što samo one mogu dati: nježnu toplinu i neumornu darežljivost, ljubav za detalje, oštroumnost i intuiciju, jednostavnu i duboku pobožnost, postojanost... Ženstvenost žene je autentična samo ako je ona svjesna tog doprinosa za koji ne postoji zamjena i ako je ugradi u svoj život. (Razgovori s Josemarijom Escrivom, 87)

Da bi ispunila tu zadaću, žena mora razviti svoju osobnost i ne dopustiti da je ponese naivna želja za imitiranjem, koja bi, po pravilu, težila staviti je u inferiorniji položaj i ostaviti njezine kvalitete neispunjenima. Ako je ona zrela osoba, s vlastitim karakterom i umom, zaista će ostvariti misiju na koju se osjeća pozvanom, koja god ona bila. Njezin život i rad uistinu će biti konstruktivni, plodni i smisleni, bilo da provodi dan u zalaganju za svog supruga i djecu, bilo da se, odustavši od ideje braka iz plemenitog razloga, potpuno posveti drugim zadacima.

Ženi s prikladnom pripremom trebalo bi biti otvoreno područje javnog života na svim razinama. U tom smislu nemoguće je istaknuti konkretne zadaće koje odgovaraju samo ženama. (...) Ono što je u tom području specifično nije zadaća ili položaj sam po sebi, nego način na koji se posao obavlja. Postoje vrijednosti koje žena spremnije opaža, i njezin specifičan doprinos će često stoga promijeniti cijeli pristup problemu, i može dovesti do otkrića potpuno novih pristupa. (Razgovori s Josemarijom Escrivom, 90)