Tebi koji gubiš hrabrost ponovno ću reći ove utješne riječi: onome koji učini sve što mu je moguće, neće Bog uskratiti svoju milost. Naš Gospodin je Otac i ako Ga jedno od njegove djece u tišini svoga srca zazove: moj nebeski Oče, ovdje sam, pomozi mi… i, ako ono potraži utočište kod Majke Božje koja je i naša Majka, onda će moći krenuti naprijed putem prema Njemu. Ali Bog traži mnogo, On nas moli za istinsku ljubav; On neće izdajice. Treba biti vjeran u ovoj nadnaravnoj borbi, a to znači pomoću žrtve zadobiti sreću na zemlji. (Križni put X, 3)
Idite svakog tjedna – i uvijek kad osjetite potrebu bez sustezanja – Svetom Sakramentu Pokore, sakramentu božanskog oprosta. Osnaženi milošću presijecat ćemo brda (Usp. Ps 104, 10.) i ustrajno prijeći strmi put ispunjenja svojih kršćanskih dužnosti. Ako dobre volje tu pomoć prihvatimo i Gospodina zamolimo da nam On svakoga dana pokloni još veću nadu, onda ćemo posjedovati osvajajuću radost djece Božje: Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas. (Rim 8, 31)?
Optimizam dakle. Snagom nade ćemo se boriti da bismo iskorijenili korov koji siju sijači mržnje. Otkrit ćemo svijet iz jedne radosne perspektive. On će nam izroniti iz ruku Božjih divan i čist, a o nama ovisi – ukoliko smo kadri da se pokajemo – da li ćemo ga u toj ljepoti vratiti Gospodinu.
Rastimo u nadi, pa ćemo biti i sigurniji u vjeri, jer vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo dokaz za one stvari kojih ne vidimo (Hab 11, 1). Rasti u toj kreposti znači moliti Gospodina, da nam umnoži ljubav, jer pravo se povjerenje ima samo u onome što se svom snagom ljubi. A Gospodina se isplati ljubiti. Vi ste iskusili kao i ja, da se onaj koji ljubi, zahvaljujući divnom skladu u kojem otkucavaju zaljubljena srca, predaje bez sustezanja. A kakva li će onda biti ljubav Božja? Ne znate li vi da je Krist za svakoga od nas umro? Otkupljujuća žrtva Gospodinova – ona je bila namijenjena našem jadnom, malom srcu.
Gospodin nam često govori o nagradi, koju je za nas zadobio svojom smrću i uskrsnućem. Idem da vam pripravim mjesto. Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja (Iv 14, 2-3). Nebo je cilj našeg zemaljskog puta. Isus Krist je pošao pred nama i očekuje nas tamo s Majkom Božjom i sa svetim Josipom – kojega ja toliko štujem - s Anđelima i Svetima. (Prijatelji Božji, 219 - 220)