Približiti se malo više Bogu znači biti raspoloživ za jedno novo obraćenje, za jedno novo ispravljanje, za pažljivo osluškivanje njegovih nadahnuća - svete želje koje čini da proklijaju u našim dušama – i za njihovo ostvarivanje u životu. (Kovačnica, 32)

Počela je korizma vrijeme pokore, čišćenja, obraćenja. Taj zadatak nije lagan. Kršćanstvo nije neki udoban put: nije dovoljno pripadati Crkvi, a onda jednostavno pustiti da godina za godinom prolazi. Prvo obraćenje – jedinstven nezaboravan trenutak, u kojemu smo jasno spoznali što Bog od nas očekuje – vrlo je važno u našem životu, u životu kršćanina; no još su važnija i teža sva druga obraćenja koja slijede nakon prvoga. I kako bismo olakšali djelovanje milosti u tim kasnijim obraćenjima, moramo sačuvati mladu dušu, moramo zazivati Gospodina, moramo znati slušati kako bismo u sebi otkrili krive stvari i mogli moliti za oproštenje. Invocabit me et ego exaudiam eum, čitamo u liturgiji ove nedjelje (Ps 91, 15; Ulazna pjesma svete mise): Kad me zazovete, ja ću Vas uslišati, govori Gospodin. Pogledajte oko sebe Gospodinovu brigu: Uvijek je spreman da nas usliša, uvijek je otvoren za čovjekovu riječ. On je uvijek za nas tu, no naročito sada, kad je naše srce voljno i odlučno da se očisti. On neće prezreti ono što moli raskajano ponizno srce (usp. Ps 51,19). (Susret s Kristom, 57)