Teško je vikati svakom na uho šutljivim radom, kroz vjerno ispunjavanje svojih građanskih dužnosti, da bismo zatim tražili svoja prava i stavili ih u službu Crkve i društva. Teško je to... ali veoma učinkovito. (Brazda, 300)

Svi – počnu; samo neki – dovrše. Želimo pripadati ovoj nekolicini, mi koji se trudimo ponašati se kao djeca Božja. Ne zaboravite da samo djelo koje je s ljubavlju dovršeno i dobro izvedeno do kraja, zaslužuje pohvalu Gospodina u Svetom Pismu: Bolji je svršetak stvari nego njezin početak.

Mnogi kršćani su izgubili uvjerenje da integritet Života, koji Gospodin očekuje od svoje djece, uključuje i iskrenu brigu zapravo ostvarenje vlastitih zadataka, koje treba posvećivati do najmanje sitnice.

Gospodinu ne smijemo ništa ponuditi što ne bi u toj mjeri bilo savršeno, besprijekorno i do u najmanju sitnicu savršeno unutar naše ljudske nedostatnosti. Bog ne prihvaća loše obavljen posao. U Svetom Pismu stoji: Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi, jer vam to neće biti primljeno. Zato posao, koji ispunja naš dan i zaokuplja našu snagu, treba biti jedan žrtveni prinos, koji je dostojan Stvoritelja, operatio Dei, posao od Boga i za Boga: jednom riječju, savršeno i besprijekorno djelo.

Ljudi koji su promatrali Isusov život, mnogim su hvalospjevima govorili o Njemu; postoji jedan koji u izvjesnom smislu povezuje sve ostale. Mislim na onaj spontani uzvik, koji je prepun divljenja i oduševljenja mnoštva koje je iznenađeno pred njegovim čudima: bene omnia fecit, sve je dobro učinio. Sve: velika čuda kao i sitne stvari svakodnevice, koje su bez sjaja, ali Krist im je dao savršenost onoga koji je perfectus Deus, perfectus homo, savršeni Bog i savršeni čovjek. (Prijatelji Božji, 55-56)