Uvijek sam želio izvući najviše iz života. Šesta je godina natjecanja u Miniju. To je mali Mini, ali mislim da nije puno ostalo od Minija, ovo je vrlo ozbiljan trkaći stroj…
Uvijek sam bio energičan tip. Iz raznih razloga, oko 20. godine studirao sam u Portu kad mi je djed preminuo. To me natjeralo da preispitam mnoge stvari u životu: "Kamo idemo? Što je ovo?" Kupio sam čamac od prijatelja, a zanimljivo je da me on prvi odveo u centar Djela. Ispostavilo se da je taj prijatelj, tog ljeta, poginuo u prometnoj nesreći. Zahvaljujući njemu sam otišao pokucati na vrata centra. Otišao sam jer sam imao veliku naklonost prema tom prijatelju, a on mi je rekao: "Vidi, možeš ići tamo učiti, ima sjajnih ljudi..." I doista sam otišao, jako mi se svidjelo, započeo sam tečaj katoličke doktrine, što je imalo utjecaj na mene.
Moja djevojka mi je pomogla otkriti ljepotu vjere, ali sam u vrijeme molitve počeo otkrivati vrlo posebnu radost duše kada je u pitanju Bog.
Fátima je odmah tu u susjedstvu, ali 20 godina mi to nije puno značilo… Imao sam puno predrasuda o vjernicima. Vidio sam ih kao dosadne sljedbenike pravila koji nisu slobodni, koji imaju tu vjeru i te prakse iz straha. Zapravo sam sve to gledao reduktivno i krivo. Otišao sam tamo i stvarno me dirnulo. Otišao sam s nevjericom, bez ikakvih očekivanja. I kad sam vidio sve te ljude oko slike i atmosfere velikog mira, to me dirnulo. "Što je to što pokreće sve te ljude?"
U tom trenutku imao sam djevojku. Bio je to vrlo zanimljiv odnos, bili smo jako bliski. Ona je bila ta koja mi je pomogla otkriti ljepotu vjere, ali sam u vrijeme molitve počeo otkrivati vrlo posebnu radost duše kada je u pitanju Bog. I počeo sam uviđati kako ta ljubav prema drugoj osobi nije bila prepreka, nego je bila suvišna, što znači da mi ne bi trebala za ovu sreću koju sam otkrivao, koja se u meni oblikovala.
Tražio sam prijem kao numerarij Opusa Dei. I onda, kad sam napravio taj korak, pomislio sam: "Oho, ovo je život!" To je spektakularno! Cijeli život poprima novi sjaj, u svemu...! Način druženja s drugima, način rada... Ja sam inženjer strojarstva, specijaliziran za održavanje zgrada. Način obavljanja svakodnevnih obaveza, sve ima svoje značenje, u svemu vidim Božji plan za sebe, koji prije nisam nazirao.
U Djelu sam 16 godina, sjajno je biti s mladim ljudima, pomažući im da rastu i sazrijevaju, čuvajući osobnost svake osobe, pomažući im da budu bolji studenti i bolji prijatelji, bolji sinovi i kćeri. To me je naučila formacija koju dobivam u Djelu. To je tako lijepa poruka, koja preobražava mnoge živote, čak i onih koji ne otkriju svoje zvanje u Opusu Dei. I to je moj život, to je ono što pokušavam raditi.