Mogu ostati satima gledajući more. Samo gledanje vode kako se kreće tjera me na pomisao o neizmjernosti Boga. Ovo razmišljanje čini me sretnom. Raduje me i to što sam među ljudima. Trebam ljude, a osjećaj da oni mene trebaju tjera me da dam najbolje od sebe. Nijedan čovjek nije otok, znate: trebamo jedni druge.
Ja sam iz Kenije, multikulturalne nacije. Ljudi u mojoj zemlji su vrlo gostoljubivi, topli i vrlo vrijedni. Unatoč činjenici da se neki financijski bore, Bog je to kompenzirao tako što nam je dao velikodušna srca i duboko povjerenje u Njega… Mislim da mi je to u krvi.
Raduje me i to što sam među ljudima. Trebam ljude, a osjećaj da oni mene trebaju tjera me da dam najbolje od sebe.
Većinu godina dok sam bila studentica uvijek sam željela biti u ugostiteljstvu. Htjela sam biti medicinska sestra kad završim srednju školu. Prije upisa na koledž pohađala sam kratki tečaj o savjetovanju o HIV-u i AIDS-u te o bolničkim posjetiteljima. Tamo sam se zainteresirala za bavljenje ugostiteljstvom i hotelijerstvom, kako bih mogla savjetovati ljude kako spriječiti bolesti uzrokovane stilom života.
U to vrijeme bavila sam se i socijalnim radom s djecom koja žive na ulici i bez roditelja. Mislim da me to potvrdilo i pripremilo za poziv koji živim u Opusu Dei kao pomoćnica numerarija.
Na kraju dana volim misliti da je služba koju nudim drugima pomogla njima i meni da više volimo Boga.