Nikad ne izgubivši vjeru i nadu
Koristim putovanje u Rim kako bih osobno ostavila ovo pismo na adresi Ulica Bruno Buozzi 75, kako bih podijelila uslugu koju je moj suprug primio: dok je bio u bolnici tri dana nakon operacije, osjetio je stezanje u prsima i odmah o tome obavijestio medicinsko osoblje.
Doživio je težak srčani udar, doživio je respiratorni zastoj i niz komplikacija. To se dogodilo u subotu, 25. lipnja 2016., na sam dan mise u čast svetog Josemarije u katedrali u Santiagu (Čile), budući da je 26. lipnja te godine pao u nedjelju.
Kad sam saznala za stanje svog supruga, odmah sam nazvala prijateljicu i zamolila je da ga uključi u svoje nakane na misi i da moli za njega.
U bolnici je proveo 34 dana. Prvih dvadeset bilo je kritično. Pretrpio je nekoliko srčanih kriza i bio je spojen na ECMO (ekstrakorporalnu membransku oksigenaciju), aparat koji se koristi za pacijente čija su pluća i srce teško oštećeni. Liječnici su rekli da je praktički nemoguće da preživi. Njegovi organi bili su teško oštećeni i ako bi preživio, vjerojatno bi pretrpio ozbiljne fizičke i mentalne posljedice.
Organizirali smo molitveni lanac, moleći svetog Josemariju za njegovo ozdravljenje, a da nikada nismo izgubili vjeru ili nadu. Unatoč svim medicinskim predviđanjima, moj se suprug počeo oporavljati, malo po malo. Otpušten je nakon 34 dana bez ikakvih posljedica.
Liječnici su rekli da ne sumnjaju u božansku intervenciju, jer ne postoji medicinsko objašnjenje za ono što se dogodilo. Prošlo je sedam godina, a on nastavlja živjeti normalnim životom. Sada ima 74 godine.
Nisam prestala svaki dan zahvaljivati Bogu, Gospi i zagovoru svetog Josemarije i svakodnevno mu molim cijelu devetnicu. Sigurna sam da njegovo ozdravljenje dugujem svetom Josemariji i cijelom Djelu, posebno svojim prijateljima koji su suradnici (poput mene), budući da je sve počelo na blagdan svetog Josemarije.
A. M. B. - Čile
Nakon tri spontana pobačaja
Željela bih podijeliti milost koju sam primila po zagovoru svetog Josemarije: svoju trudnoću nakon tri spontana pobačaja. Imam 28 godina, a moj suprug 33. Nakon gubitaka obavili smo nekoliko testova, ali nikada nisu pronašli uzrok.
Upoznala sam Opus Dei nakon drugog spontanog pobačaja, preko svog liječnika, koji me je podržavao preventivnom medicinom, iako nije bila identificirana nikakva bolest koja bi mogla objasniti neplodnost. Sada vidim da nam Bog uvijek daje nove darove. Usred tih bolnih gubitaka, dopustio mi je da otkrijem Djelo i da se približim Njemu.
Zahvaljujem Bogu i Gospi, prije svega, na ovoj primljenoj milosti, a također i svetom Josemariji na njegovom zagovoru. Moje prethodne trudnoće nikada nisu trajale dulje od šestog tjedna, a danas smo u šesnaestom tjednu, puni radosti zbog ovog prekrasnog znaka Božje ljubavi.
Y. Z. S. C. – Brazil
Devetnica svetom Josemariji za obitelj
Čak i u malim stvarima
Morao sam ponijeti bicikl koji sam dobio iz Varšave u Poznań. Bio je to vrlo dobar bicikl, vrijedan nekoliko tisuća zlota (4 zlota su otprilike 1 euro ili 1 američki dolar), pa sam bio spreman uzeti vlak. Ali vlak koji mi je najviše odgovarao, teoretski, nije dopuštao bicikle.
Međugradski vlakovi koji dopuštaju bicikle označeni su posebnom ikonom u voznom redu... a ovaj je nije imao. Raniji vlak jest, ali nisam mogao uzeti njega jer sam imao poslovni sastanak. Kasniji je također dopuštao bicikle, ali bih propustio obiteljsku večeru koju stvarno nisam htio preskočiti. Stoga sam stvar povjerio svetom Josemariji, i odlučio moliti osoblje vlaka da bude razumno i da mi dopusti da unesem bicikl.
Nakon što sam izmolio molitvu za zagovor svetog Josemarije s kartice, osjećao sam se mirnije. Kad sam stigao do perona, vidio sam da su vagoni promijenjeni i da je sada u redu bio vagon s mjestom za vjerojatno 10 ili 15 bicikala. Moj je bio jedini. Nisam čak ni morao razgovarati s osobljem o tome. Sveti Josemaría brine se za svoju duhovnu djecu čak i u tim manjim stvarima.
S. U. - Poljska