14.veljače 1971.godine sveti Josemaria napisao je kratku bilješku: „Među ružama, poljubi Križ.“
Kada osjećamo trnje
Kad mi kršćani loše prolazimo, to znači da ovom životu nismo dali cijeli njegov božanski smisao. Ondje gdje ruka osjeti ubod trnja, tu oči otkrivaju buket divnih ruža, prepunih mirisa.
Križni put, šesta postaja, broj 5
Tužiš se?... I tumačiš mi, kao da o činiš s pravom: Jedan ubod!... Drugi ubod!... – Ali zar ne znaš da je ludo čuditi se nad činjenicom da među ružama ima i trnja?
Brazda, 237
Onaj naš prijatelj svećenik uvjerio me. Govorio mi je o svom apostolskom radu i uvjeravao me je da ne postoje neznatni poslovi. „Ispod ovog pola ruža,“ govorio je, „skriva se šutljiva snaga tolikih duša koje su svojim radom i svojom molitvom, svojom molitvom i svojim radom zadobili od Neba obilnu kišu milosti koja sve oplođuje.“
Brazda, 530
Siguran znak da smo na pravom putu
„Ovaj put je veoma težak,“ rekao ti je. I čuvši to, potvrdio si s ponosom podsjećajući se da je Križ siguran znak pravoga puta… Ali tvoj je prijatelj zaustavio pogled samo na mučnom dijelu puta, ne vodeći računa o Isusovom obećanju: „Moj jaram je sladak.“
Podsjeti ga na to, jer – možda kad to sazna – darovat će se.
Brazda, 198
Nije dovoljno biti dobar: trebaš tako i izgledati. Što bi rekao o jednom ružinom grmu koji bi imao samo trnje?
Brazda, 735
Zov Gospodnji – poziv – uvijek znači ovo: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Da, poziv zahtijeva odricanje, žrtvu. Ipak, kako postaje ugodna žrtva – gaudium cum pace, radost i mir– ako je odricanje potpuno!
Brazda, 8
Kršćanin trijumfira uvijek s Križa, svojim osobnim odricanjem, jer pušta da djeluje božanska Svemogućnost.
Brazda, 995
Znak kršćanina
Križ na tvojim prsima. Dobro. Ali križ na tvojim ramenima, križ na tvojem tijelu, križ u tvojem umu. Samo ćeš tako živjeti za Krista, s Kristom i u Kristu. Samo ćeš tako biti apostol.
Put, 929
Kad ugledaš trošan drveni križ: napušten, jadan, nevrijedan i bez Raspetoga, znaj tada - takav je tvoj križ: svagdanji, nezamjetljiv, bez sjaja i bez utjehe. Čeka tko će biti raspet na nj. Taj raspeti moraš biti - ti.
Put, 178
Pusti da ti nastavim govoriti u povjerenju, kako sam činio i dosad: dovoljno je da pred sobom imam Raspetoga, pa da se ne usudim govoriti o svojim patnjama… I nije mi stalo k tome dodati da sam trpio mnogo, ali uvijek s radošću.
Brazda, 238
Istinska ljubav
Jedan ubod. Pa drugi. Pa još jedan. Izdrži, čovječe. Zar ne shvaćaš da si tako malo dijete te u svojem životu - na svome kratkom putu - možeš prikazivati samo ovako sitne križeve?
Sjeti se i ovoga: križ na križ, ubod do uboda - kolika hrpa!
Na kraju će to, dijete, biti velika stvar: ljubav!
Put, 885
Pitao si me imam li križeva. I odgovorio sam ti potvrdno, da mi uvijek imamo Križ. – Ali slavni Križ, božanski pečat, garanciju autentičnosti da smo djeca Božja. Stoga koračamo uvijek sretni s Križem.
Brazda, 70