Sandra, Španjolska: "Živjela sam 22 godine uvjerena da Bog ne postoji"

Sandra priča kako je, prilikom svog prvog posjeta centru Opusa Dei, bila iznenađena kada je otkrila da je ono što joj je njezina prijateljica opisala kao kulturno okupljanje zapravo bio sastanak u stanu s kapelicom. Bila je zatečena kad je vidjela ljude kako kleče kroz vrata s njezine desne strane: "Sada znam što je klečanje, ali u tom trenutku nisam bila sigurna što rade. Nekako su klečali..." Kad je vidjela oratorij, bila je zaprepaštena i pomislila je: "Moram otići što je prije moguće."

Iako je isprva mislila da je način života članova Opusa Dei neshvatljiv, nešto se promijenilo kada je upoznala vjernika koji je živio s rakom, te kada joj je netko preporučio da pročita Samo kršćanstvo C.S. Lewisa. Čitanje ju je natjeralo da se zapita postoji li Bog. To je bila prekretnica u njezinu životu, jer je “živjela 22 godine uvjerena da Bog ne postoji”.

Kad sam izašla iz ispovjedaonice, sjela sam ispred Svetohraništa i osjećala sam se kao da je Bog moj Otac. To je za mene bilo vrlo značajno, jer zbog obiteljskih okolnosti doista nisam imala očinsku figuru.

Prava transformacija počela je kada je prihvatila savjet svoje prijateljice i otišla na ispovijed. "Kad sam izašla iz ispovjedaonice, sjela sam ispred Svetohraništa i osjećala sam se kao da je Bog moj Otac. To je bilo vrlo značajno za mene, jer zbog obiteljskih okolnosti doista nisam imala očinsku figuru." Ovaj trenutak bio je ključan za Sandru: "Bog kojeg sam uvijek zamišljala bio je ovaj vrlo daleki Bog, ali odjednom je postao moj Otac! I volio me." To ju je navelo da razmisli o svom životu, svojim odnosima i da razmotri svoj poziv. Osjećala je da želi biti poput ljudi koji žive ovu vjeru, iako nije u potpunosti shvaćala što znači biti dio Opusa Dei. “Nisam znao što je numerarija ili pridružena, ali ono što sam otkrila me jako razveselilo.”

Nakon ovog iskustva, Sandra je počela svakodnevno ići na misu, moliti se i živjeti životom pobožnosti za koji je smatrala da je neophodan. Njezina odluka da postane pridružena Opusa Dei došla je prirodno, zbog potrebe da bude blizu svoje obitelji. “I dalje sam ista osoba, ali život mi se radikalno promijenio.” Iako je njen život stekao nove navike, kao što je “vrijeme koje sam nekada provodila gledajući televiziju ulažem u stvari koje imaju više smisla”, najvažniji joj je unutarnji mir koji je pronašla. “Sigurna sam da je Bog sa mnom cijeli dan.”

Sandra zaključuje: “Biti pridružena je moja sreća, to je smisao mog života.”