María Ángeles vidjela je kako nešto nematerijalno inspirira ljude s kojima je radila u administraciji: „Shvatila sam da su posvetili svoje živote, svoju najbolju energiju, stvaranju obiteljske atmosfere. Njihov rad pomogao je ljudima da se osjećaju kao kod kuće, a to je upravo ono što sam i ja doživjela u vlastitoj obitelji.“
To je u njoj probudilo želju da prakticira svoju vjeru: „Postajala sam sretnija, opuštenija. Počela sam prakticirati vjeru jer nisam stvarno živjela svoju vjeru. Nisam čak ni znala da bih trebala ići na misu nedjeljom.“
Uvijek nam trebaju ljudi koji su nam bliski, koji zadovoljavaju našu potrebu da volimo i da se osjećamo voljeno.
„U 30 godina koliko sam u Opusu Dei, naučila sam biti dosljedna u kršćanskom životu“, kaže. Što to znači u praksi? „Naučilo me živjeti za druge, što je zapravo pokušaj pronalaska sreće. Uvijek razmišljam o tome kako mogu donijeti radost, kako mogu stvoriti obiteljsku atmosferu kada sam sa svojim nećakinjama i nećacima, kada sam sa svojom obitelji, na poslu ili gdje god se nalazim.“
Iako neki od njezinih rođaka isprva nisu razumjeli njezinu odluku da se pridruži Opusu Dei, osjećala se slobodnom slijediti svoj put. Kako objašnjava: „Kad se malo osvrnem unatrag, mislim da imam ispunjen život. Radim upravo ono što želim: moj posao me ispunjava, a prije svega, moj život je... Kako da to kažem? Promišljen je i usmjeren prema drugima.“
María Ángeles ističe važnost majčinstva u današnjem društvu, posebno usred tehnološkog napretka poput umjetne inteligencije. Vjeruje da iako tehnologija može ponuditi rješenja, humanost i briga za druge ostaju bitni: „Uvijek će nam trebati ljudi koji su nam bliski, koji zadovoljavaju našu potrebu da volimo i da se osjećamo voljeno.“ Njezin poziv omogućuje joj da živi ovu misiju brige i ljubavi, ne u potrazi za materijalnim uspjehom, već za dubljom, unutarnjom svrhom koja životu daje smisao.
Iako je usklađivanje posla, formacije, apostolata i osobnog života izazov, ona teži biti „svjetlo za druge, imati tu Božju ljubav i moći je prenijeti drugima“.