Mark, 52, radi u financijama kao upravitelj portfelja i otac je triju kćeri. Prvi put se susreo s Opusom Dei 1990-ih, kada ga je prijatelj pozvao u centar u Singapuru. U to vrijeme smatrao se nedjeljnim katolikom, ali bio je pogođen mirom, redom i duhovnom dubinom koju je tamo pronašao. Doktrinarna nastava i praktični razgovori privlačili su ga, no oklijevao je s obvezama.
Godinama su ga karijera, obiteljski život i težnja za uspjehom sprječavali da napravi sljedeći korak. Također je imao pogrešnu predodžbu da netko mora biti savršen da bi se pridružio Opusu Dei. Divio se životu članova koje je vidio, ali je osjećao da to nije za njega pa je ostao po strani.
To se promijenilo kada je prije nekoliko godina otišao na duhovne vježbe. Ovaj put shvatio je da su mu ponestali izgovori. Bog ga je godinama zvao i konačno je shvatio da Bog ne poziva savršene, već pomaže pozvanima da budu savršeni. S tom jasnoćom, Mark je zatražio da se pridruži Opusu Dei kao supernumerarij.
Promjena je uglavnom bila unutarnja. Prakse koje su se nekada činile teškima, svakodnevna misa, krunica i trenuci molitve, postale su izvor radosti. Posvećivanje više vremena Bogu također nije oduzelo od njegove obitelji ili hobija; umjesto toga, otkrio je da se vrijeme umnožilo, omogućujući mu da bude prisutniji kao suprug, otac i prijatelj. To ga je posebno inspiriralo da ljude oko sebe približi Bogu.
Čak i u svijetu financija ispunjenom pritiskom, Mark sada živi svoj poziv utemeljujući se u molitvi i crpeći snagu iz sakramenata. Osvrćući se unatrag, zahvalan je prijateljima i mentorima koji su ga podržavali tijekom godina.
Njegova poruka svima koji oklijevaju je jednostavna:
Budi hrabar. Ne čekaj. Ne moraš biti savršen. Bog već čeka da kažeš da, zato to samo učini.