Miriam se susrela s Opusom Dei u mladosti, dok je tražila priliku za nastavak studija. „Kad sam stigla ovdje, nisam mogla uskladiti molitvu s istinskom srećom. Mislila sam da je to dvoje nespojivo.“ Malo-pomalo, njezin pogled na vjeru se mijenjao. Upoznavanje s Opusom Dei – viđanje ljudi koji su plesali, smiješili se, molili i radili profesionalno; mnogi od njih bili su i njezini učitelji – promijenilo je njezinu perspektivu. „To je promijenilo moj način razmišljanja.“

Tijekom tog razdoblja formacije otkrila je da je moguće „biti blizu Bogu, imati pobožan život, a to mi ne oduzima radost, ne oduzima mi želju da nastavim plesati, da nastavim biti svoja.“

Postupno je shvatila da je njezin poziv pomoćnice numerarije isprepleten s njezinim profesionalnim pozivom u području ugostiteljstva. „Shvatila sam da pronalazim Boga kroz služenje drugima.“

Bog ne očekuje savršene ljude, već autentične.

Jedna od stvari koja joj je pomogla u odluci bilo je otkriće da Bog ne očekuje savršene ljude, već autentične. „Kad sam upoznala pomoćnicu numerariju koja je griješila, koja je plakala, koja se činila loše raspoloženom... rekla sam: ovo je stvarnost koju želim živjeti, jer tako mogu. Mogu biti ova pomoćnica numerarija, jer sam čovjek, također se ljutim i također griješim.“

Kasnije je Miriam šest godina živjela u Portoriku, gdje je stekla certifikat iz gastronomije. To razdoblje bilo je zahtjevno, ali je i proširilo njezine profesionalne horizonte. Nakon nekoliko poziva za stjecanje preddiplomskog studija, konačno se odlučila za studij pedagogije. Zatim je stekla magisterij iz digitalnog obrazovanja, a trenutno pohađa drugi magisterij iz obiteljskih obrazovnih znanosti, vođena željom za nastavkom profesionalnog razvoja kako bi mogla doprinijeti obrazovanju drugih.

Ne možemo misliti da pomoćnice numerarije postoje samo za Opus Dei. Administracija može mnogo doprinijeti društvu.

Miriam je svjesna da je profesionalni krajolik za pomoćnice numerarije u Meksiku i izazovan i poticajan. „Ne možemo misliti da su pomoćnice numerarije samo za Opus Dei. Administracija može uvelike doprinijeti društvu, ne samo Djelu, ne samo centru Opusa Dei, već društvu u cjelini.“ To podrazumijeva solidan i kontinuiran profesionalni razvoj jer - kako sama navodi - „samo društvo to od nas zahtijeva.“

Gledajući unaprijed prema stogodišnjici, Miriam vidi posebnu priliku za pomoćnice numerarije da prenesu „taj obiteljski duh koji je društvu potreban“.