Dvadeset pet mi je godina. Cijeli svoj život dobivala sam mnogo Božjeg blagoslova, bilo u mojoj obitelji, mojem studiju, itd. Ipak, prošle godine, nakon što sam neko vrijeme radila na mjestu koje mi se zaista sviđalo, našla sam se nezaposlena. Mislila sam da će to biti samo privremeno, ali dani su prolazili i ja sam počela gubiti nadu.

Još gore, svakim sam danom po malo gubila snagu da nađem drugi posao, da izađem sa svojim prijateljima ili da bilo što planiram. Prolazila sam kroz vrijeme velike tuge i obeshrabrenja. To se nastavilo nekoliko mjeseci dok nije došao kolovoz kada mi se ukazala prilika da odem na Dan mladih u Madrid. Tamo sam shvatila da cijelo to vrijeme nije bilo Božja kazna, već mi je pomoglo da shvatim da sva moja postignuća trebaju biti na Njegovu slavu, ne moju. Shvatila sam da moram dati najbolje od sebe da nađem drugi posao i obavljam ga najbolje što mogu.

Počela sam moliti devetnicu svetom Josemariji za posao i dan nakon što sam završila ponudili su mi da se vratim na svoj stari posao, na kojem od tada ponovno radim.

Sada posvećujem svoj trud svaki dan da služim Bogu sa svakim izvještajem koji napišem i svakom osobom koju sretnem. Sada susrećem Boga u svojem svakodnevnom životu.