Tri savjeta za iskustvo Božje prisutnosti na poslu
Jednom prilikom, svetog Josemariju su pitali: „Koje biste ljudske djelatnosti preporučili za iskustvo Božje prisutnosti tijekom dana?“, na što je odgovorio: „U Opusu Dei tražimo svetost kroz rad: posvećivanje rada, posvećivanje radom i posvećivanje drugih kroz naš profesionalni rad.“ Zatim je ponudio tri ideje:
- "Prije nego što započneš svoj zadatak, uzdigni svoje srce k Bogu. Ispravi svoje namjere. Ako si oženjen, možeš razmišljati o svojoj ženi, svojoj djeci, svom domu."
- „Nadalje, radite svoj posao 'za Boga, samo za Njega, da biste Mu ugodili'.“
- "Namjesti malu budilicu i, ako nije previše uznemirujuće, negdje postavi sliku Djevice Marije. Ljubi Gospu svim srcem, u ovoj zemlji Blažene Djevice Marije. Ne možeš biti iznimka, i nisi: jako je voliš. Djevica će te odvesti Isusu, a onda ćeš posvetiti svoj rad i iskusiti Božju prisutnost."
Nikad nismo sami: Bog je Otac pun ljubavi
Ako istražujete Sveto pismo, neprestano ćete otkrivati prisutnost Božjeg milosrđa: ono 'ispunjava zemlju', proteže se na svu njegovu djecu, 'na svako tijelo'; okružuje nas, ide pred nama, množi se da nam pomogne i neprestano se 'potvrđuje'. Bog, brinući se za nas kao Otac pun ljubavi, promatra nas u svom milosrđu: milosrđe 'blago, lijepo poput kišnog oblaka'. Kakvu sigurnost bi nam Gospodinovo suosjećanje trebalo donijeti! 'On će me zazvati i ja ću ga uslišati, jer sam milosrdan.' To je poziv, obećanje koje neće iznevjeriti.
Susret s Kristom, 7
Naš Gospodin želi da se u svemu oslanjamo na Njega: jasno vidimo da bez Njega ne možemo ništa učiniti, a da s Njim možemo sve. To potvrđuje našu odluku da uvijek hodimo u Njegovoj prisutnosti.
Prijatelji Božji, 305
Bog je uvijek uz nas
Potrebno je uvjeriti se da Bog stoji neprestano uz nas. - Živimo kao da bi Bog bio tamo daleko, gdje zvijezde sjaju i nemamo na umu da također stoji uvijek uz nas.
I stoji kao ljubazan otac - svakoga od nas voli više nego što sve majke svijeta mogu voljeti svoju djecu - pomažući nam, nadahnjujući nas, blagoslivljajući… i opraštajući.
Koliko smo puta uspjeli razvedriti svoje roditelje rekavši im, poslije kakve nestašnosti: „Neću nikad više!“ - Možda smo onaj isti dan pali iznova… I naš otac, s hinjenom strogošću u glasu i ozbiljna lica, kori nas… a u isti se čas raznježuje njegovo srce koje poznaje našu slabost, misleći: jadan dječak, koliko se napreže da se dobro vlada!
Potrebno je da se napijemo i zasitimo istinom da je Gospodin Otac, i te kako naš Otac, koji stoji uz nas i na nebesima.
Sam! - Nisi sam. U velikom smo društvu s tobom iz daleka. - Osim toga… dok ti je duša u milosti, boravi u njoj Duh Sveti - Bog je s tobom - i daje nadnaravni ton svim tvojim mislima, željama i djelima.
Odlučivati, raditi, govoriti u prisutnosti Boga
Ne donosi nikakve odluke a da se ne zaustaviš razmatrati stvar pred Bogom.
Djelujmo uvijek tako, u Božjoj prisutnosti, da nemamo što skrivati pred ljudima.
Radi u veselju, s mirom i u prisutnosti Božjoj.
- Na taj ćeš način, uostalom, ostvariti svoje zadaće kako treba: obavit ćeš sve na vrijeme, makar iscrpljen umorom, uredno ćeš sve dovršiti…, i tvoja će se djela svidjeti Bogu.
Kojeg li pogrešnog poimanja objektivnosti! Stavljaju na lomaču osobe ili aktivnosti promatrajući ih kroz iskrivljene leće svojih vlastitih pogrešaka i s ljutom bezočnosti kritiziraju i usuđuju se savjetovati.
– Konkretan prijedlog: u ispravljanju i savjetovanju, govoriti u Božjoj prisutnosti, primjenjujući iste riječi na naše ponašanje.
Ne sumnjam u tvoju ispravnost. - Znam da radiš u prisutnosti Božjoj. Ali, ima jedan ali! Tvojim djelima prisustvuju ili mogu prisustvovati ljudi koji sude ljudski… i potrebno im je dati dobar primjer.
Kako je moguće sjećati se Boga tijekom dana?
Uspješna navika da bi se postigla Božja prisutnost jest: svaki dan prva audijencija za Isusa Krista.
Nauči se više puta na dan uzdići svoje srce k Bogu u znak zahvale. - Jer ti daje ovo i ono. - Jer su te drugi prezreli. - Jer nemaš ono što trebaš, ili jer to imaš.
Jer je učinio tako lijepom svoju Majku, koja je također tvoja Majka. - Jer je stvorio sunce, i mjesec, i ovu životinju, i onu biljku. - Jer je učinio onoga čovjeka tako rječitim, a tebe je učinio suhoparnim…
Zahvali mu na svemu, jer sve je dobro.
Privikni se moliti usmene molitve ujutro, dok se oblačiš, kako to čine mala djeca. – Pa ćeš poslije, tijekom dana, više živjeti u prisutnosti Božjoj.
Zar se ne raduješ ako si na svom običnom putu po gradskim ulicama otkrio koje novo Svetohranište
Kako ćeš živjeti u Božjoj prisutnosti kad samo gledaš naokolo? – Opijen si ništavnostima.
Ne budi toliko slijep da propustiš ući u svako Svetohranište, kad opaziš zidove ili zvonike Gospodinovih domova. - On te čeka.
Ne budi toliko slijep ili tako lakomislen da propustiš moliti Neoskvrnjenoj Djevici Mariji barem jednu strelovitu molitvicu, kad prolaziš pokraj mjesta gdje znaš da se Krist vrijeđa.
«Oče - govorio mi je onaj momčić (što je bilo od njega?), dobar sveučilištarac - mislio sam na ono što ste mi rekli… da sam dijete Božje, te sam se iznenadio na ulici držeći se ponosno izvana i uznosito iznutra… ja sam dijete Božje!»
Savjetovao sam mu, sigurne savjesti, da gaji tu «oholost».
Ako se navikneš, barem jednom u tjednu, tražiti društvo s Marijom da zajedno idete k Isusu, vidjet ćeš kako ćeš više osjećati prisutnost Božju
Budi u prisutnosti Božjoj i imat ćeš nadnaravni život
Zazivi
Karakter dobrog kršćanina stječe se, milošću, u loncu molitve. I ta hrana molitve, budući da je sam život, ne razvija se u jednom kanalu. Srce će obično pronaći utjehu u riječima, u onim usnim molitvama koje nas je naučio sam Bog, Otac naš, ili njegovi anđeli, Zdravo Marijo. U drugim prilikama koristit ćemo molitve profinjene vremenom, u koje se izlila pobožnost milijuna braće i sestara u vjeri: one liturgije - lex orandi - one rođene iz strasti srca punog ljubavi, poput tolikih marijanskih antifona: Sub tuum presidium..., Memorare..., Salve Regina...
U drugim slučajevima, dovoljna su dva ili tri izraza, upućena Gospodinu poput strijele: uzvici koje učimo iz pažljivog čitanja Kristove priče: Domine, si vis, potes me mundare, Gospodine, ako hoćeš, možeš me izliječiti; Domine, tu omnia nosti, tu scis quia amo te, Gospodine, Ti sve znaš, Ti znaš da te ljubim; Credo, Domine, sed adiuva incredulitatem meam, Vjerujem, Gospodine, ali pomozi mojoj nevjeri, ojačaj moju vjeru; Domine, non sum dignus, Gospodine, nisam dostojan!; Dominus meus et Deus meus, Gospodin moj i Bog moj!... Ili druge fraze, kratke i pune ljubavi, koje proizlaze iz intimnog žara duše i odgovaraju na određenu okolnost.
Život molitve mora se temeljiti i na određenim dnevnim razdobljima posvećenim isključivo zajedništvu s Bogom; trenucima tihog razgovora, kad god je to moguće blizu Svetohraništa, kako bismo zahvalili Gospodinu na ovom čekanju - upravo dvadeset stoljeća! Mentalna molitva je taj dijalog s Bogom, srcem srcu, u kojem sudjeluje cijela duša: intelekt i mašta, pamćenje i volja. To je meditacija koja pomaže dati nadnaravnu vrijednost našem siromašnom ljudskom životu, našem običnom svakodnevnom životu.
Zahvaljujući ovim trenucima meditacije, usmenih molitvi i kratkih zaziva, znat ćemo kako prirodno i bez pompe preobraziti svoj dan u neprekidnu hvalu Bogu. Ostat ćemo u Njegovoj prisutnosti, kao što zaljubljeni neprestano usmjeravaju svoje misli prema onome koga vole, a sva naša djela - čak i najmanja - bit će ispunjena duhovnom učinkovitošću.
Susret s Kristom, 119