Iz Evanđelja po Luki (Lk 9:28b-36)

Nakon tih riječi uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana i te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled njegovog lica se promijenio, a haljine mu sjajem zablistaše. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime, bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu:

»Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka:

»Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!«

I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Komentar

Druga korizmena nedjelja predstavlja nam jednu od najljepših i najistaknutijih stranica u Svetom pismu: Isusovo Preobraženje. Na visokoj gori naš Gospodin otkriva svoju slavu trojici najbližih učenika kako bi ih pripremio za svoju neizbježnu muku. Ono što je najavio nekoliko dana prije toga tako je ispunjeno: "A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega." (Lk 9:27) Luka nas uvjerava da se sve to dogodilo "Dok se molio."

Ovo "preliminarno Uskrsno ukazanje", kako ga je nazvao papa Franjo, [1] nadilazi barijere vremena i prostora i sadrži bogatstvo teoloških simbola. Kao što je apostol Petar rekao prvim kršćanima: „Bili smo svjedoci njegovog veličanstva. Doista, kad je primio čast i slavu od Boga Oca i glas mu je rođen od veličanstvene Slave, 'Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina,' Čuli smo taj glas s neba, jer smo bili s njim na Svetoj gori.“ (2 Pet1:16-18).

U Bibliji planina nam predstavlja Božju blizinu. Tamo su Mojsije i Ilija stupili u intimni dijalog s Gospodinom (usp. Izl 24 i 1 Kr 19). Obje se figure sada pojavljuju u slavi i razgovaraju s Isusom o njegovu odlasku (egzodusu) u Jeruzalem. Oni predstavljaju Zakon i Proroke, koji objavljuju otajstvo Mesije i Muke i Uskrsnuća, kao što će uskrsli Isus objasniti učenicima iz Emausa (usp. Lk 24,1 i dalje). U ovom odlomku "Otkriva se cijelo Trojstvo: Otac u glasu, Sin u čovjeku i Duh u svijetlom oblaku." [2]

Štoviše, najvažnije učenje koje se ovdje nalazi jest poziv koji glas daje o Isusu: „slušajte ga!“ Mojsije je objavio da će Bog podići proroka kao što je on sam, onaj o kome ljudi moraju slušati (usp. Pnz 18,15). Glas predstavlja novog Mojsija: Sina koji nam otkriva Oca s autoritetom i kome bismo trebali obratiti pozornost. Stoga moramo slijediti Učiteljev primjer: da "uziđemo na brdo,'' da molimo, da rezerviramo u našem rasporedu određeno vrijeme svaki dan za razgovor isključivo s Bogom. U tom osobnom i intimnom dijalogu možemo se obratiti Isusu, riječima svetog Josemarije: „Gospodine, spremni smo paziti na sve što nam želiš reći. Govori nam: spremni smo slušati Tvoj glas. Neka Tvoje riječi 'zapale' našu volju tako da nas gorljivo pokrenu da Te poslušamo.“ [3]

Sveti Josemaria vidio je u ovom odlomku našu želju da s ljubavlju idemo u potragu za Isusovim licem i Njegovim presvetim čovještvom: „Isuse, želimo Te vidjeti, govoriti s Tobom! Želimo Te razmatrati uronjeni u neizmjernost Tvoje ljepote, u kontemplaciji koja nikada neće prestati! Mora biti divno vidjeti Te, Isuse! Mora biti divno vidjeti Te i biti ranjen Tvojom ljubavlju!“ [4] Vrijedno je ustrajati u svakodnevnom vremenu izdvojenim za molitvu, čuvajući društvo Gospodina, sa željom koju je izrazio Psalmist: "Tvoje lice, Gospodine, ja tražim." (Ps 26:8) Bože, čeznem vidjeti tvoje lice. Naša skromnost i upornost biti će dobro nagrađeni. Mojsijevo lice "Sjalo je jer je razgovarao s Bogom" (Izlazak 34:29). A Isus, koji je „Svjetlo od Svjetla,” kao što ispovijedamo u Vjerovanju, također će nas postupno preobraziti svojom milošću kako bi naš svakodnevni život, naš rad i naš odnos s drugima bio osvijetljen Božjom prisutnošću u našoj duši.

Petrova reakcija: „Dobro nam je ovdje biti; napravimo tri sjenice“ izražava radost susreta s Bogom. Također ukazuje na "vječne stanove" koje je Mesija trebao ponovno uspostaviti (Lk 16,9), a kojih se Židovi spominju na blagdan sjenica. Petar se želi čvrsto držati trenutka sreće izazvanog bliskim kontaktom s Bogom. Ali, kako je rekao Benedikt XVI u svom završnom Angelusu: „Molitva ne znači izolirati se od svijeta i njegovih problema ... Kršćanski se život sastoji u kontinuiranom penjanju na planinu kako bi se susreo s Bogom, a zatim u povratku natrag dolje (u svakodnevni život, op. prev.), noseći od njega ljubav i snagu kako bismo služili svojoj braći i sestrama s Božjom ljubavlju.“ [5] Jasan dokaz da slušamo Sina kao što glas Oca traži od nas jest da nas njegov Duh ispunjava apostolskom željom da donesemo Božje svjetlo cijelom čovječanstvu.

[1] Papa Franjo, Angelus, 25. veljače 2018.

[2] Sveti Toma Akvinski, S.Th. 3. q. 45 a. 4 do 2.

[3] Sveta Krunica, 4. Otajstvo Svjetla

[4] Isto

[5] Benedikt XVI, Angelus, 24. veljače 2013.