Evanđelje Lk 6, 1-5

Jedne subote prolazio je Isus kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. A neki farizeji rekoše: »Zašto činite što subotom nije dopušteno?« Odgovori im Isus: »Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?«

I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je subote!«

Komentar

Današnje misno Evanđelje, poput jučerašnjeg, podsjeća nas na još jedan prijepor nekih farizeja s Isusom. Ove kontroverze vrtile su se oko temeljnih elemenata židovske religioznosti i Isus je bio jako zainteresiran za to da njegovi sugovornici očiste njihovo razumijevanje istih. Kad je Bog zatražio od izraelskog naroda da žive subotu, a on je to učinio na posebno svečan način, nije im nametnuo teret, već im je dao dar, jer Božji zakon nije namet, već milost, jedinstvena pomoć koja se voli na poseban način. Ali dar je inferioran u odnosu na donatora. A mi smo ljudi sposobni, ako ne vodimo brigu o darovima i ako ne produbljujemo njihovo značenje, pobrkati vrijednosti i učiniti dar većim od samog darivatelja.

Za kršćane je nedjeljni propis dar. Ideja posvećivanja tog dana na poseban način kako bi se Euharistiji dalo središnje mjesto i zahvalili Bogu kroz odmor i blagdanski karakter nije nametanje, već poticanje da smatramo da je sve što postoji Božji dar za nas, za to se brinemo, što možemo učiniti samo ako na to gledamo sa zahvalnošću. U isto vrijeme, kad ovaj svijet prođe, ostat će Gospodin, naš pravi Počinak, a ne nedjelja, jer je nedjelja u službi Gospodinovoj. To je njezino značenje.

Bog potiče farizeje da se ne skrivaju iza propisa, koliko god bili važni, i tako propuste živjeti temeljni propis, onaj koji sažima cijeli zakon: ljubite Boga svim srcem i ljubite bližnjega kao samoga sebe. Ako volite Boga svim srcem, s veseljem ćete živjeti propis subote ili nedjelje i shvatit ćete njegovo značenje. Isus nam se također obraća kroz ove kontroverze i traži od nas da iskreno volimo ono što živimo. Da nismo samo vanjski usklađeni. A iskreno voljeti nije lako, jer ovako voljeti znači uključiti se cijelom svojom osobom u predmet naše ljubavi, odnosno staviti se njemu na službu: „Nisam došao da mi služe, nego da služim" (Mt 20 : 28).