Evanđelje Lk 5, 33-39

U ono vrijeme: Rekoše Isusu farizeji i pismoznanci: »Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.« Reče im Isus: »Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!«

A kazivao im je i prispodobu: »Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga.«

»I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!«

»I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'«

Komentar

Današnje Evanđelje podsjeća nas na prijepor između nekih farizeja i Isusa. Neposredno prije, Luka je govorio o Matejevom pozivu i večeri koju organizira u svom domu. Farizeji su krivili Isusove učenike za to što su jeli s carinicima i grešnicima te za kršenje tradicije, ali Isus govori da liječnika trebaju upravo bolesni.

Ovaj stav farizeja, očito produkt revnosti za zakon, otkriva, s jedne strane, nedostatak znanja o značenju zakona i, kako se vidi u evanđeljima, nedostatak ispravnosti nakane. Za te farizeje post je sam po sebi imao apsolutnu vrijednost. Ali su također mijenjali te postove u posebnim prilikama. Isus ih tjera da vide da je „mladoženja“ prisutan. „Zaručnik" je on sam. On je mesija, oženit će se Crkvom. Post ima značenje, kontekst pokore i sada je, dok je s učenicima, vrijeme za radost.

Ti farizeji nisu prepoznali nikoga važnog u Isusu. Naša djela otkrivaju ono što nam je u srcu. Ako idemo na Misu i vjerujemo u stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji, stižemo na vrijeme, držimo se elegantno, aktivno sudjelujemo, ponašamo se s poštovanjem. Velike stvari treba slaviti. Misa je autentična zahvala Bogu, koji nam se sam daje za hranu, i koji nam želi reći da je čovjekov život uvijek dar.

Posljednje riječi Evanđelja potiču nas da uđemo u novost Kristove prisutnosti među nama. Post, tradicionalna židovska praksa, dobar je i mi kršćani živimo s tim dobrim duhom, ali ono čemu težimo je vrijeme radosti, u kojem post gubi smisao jer ćemo zauvijek živjeti s Bogom.