Evanđelje Lk 5, 1-11

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i baci mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!«

Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Komentar

Današnje Evanđelje govori nam kako Isus želi računati na nas da ćemo njegovu dobru vijest prenijeti po cijelom svijetu. Za to je potrebno prepoznati i vlastito krhko stanje i duboki Isusov identitet.

U svojim tjeskobama kao ribar, Petar vidi Isusa kako ulazi u njegov čamac, kako bi gladnima iz njega dao hranu svoje riječi. Isus traži način na koji ga mogu čuti što je bolje moguće. Istodobno, svoje riječi potvrđuje čudom. Petar unatoč svom trudu nije uspio ništa uloviti. Nakon kontakta s Isusom sve se mijenja. Odjednom, zbog izvanrednog ribolova shvaća koliko je mali i tko je u njegovom čamcu. I boji se: i zbog spoznaje sebe i zbog bliskosti s Bogom.

Rješenje ovog prirodnog straha nije odvraćanje od Isusa. Kad nas Bog pogleda, ono što vidi je ono što možemo postati. Njegov pogled pun ljubavi uvijek je u obliku ohrabrenja i privlačnosti, poziva da mu poželimo dobrodošlicu i dopustimo mu da živi u nama (usp. Ga 2,20). U čamcu Isus tjera Petra da uvidi duboki smisao svog postojanja: surađivati s njim u širenju njegova Kraljevstva. Jezero je život i mnogi prolaze kroz njega nesvjesni Boga i onoga što nam nudi. S Petrom smo pozvani baciti svoje mreže, gdje god se nalazili. Bog će uroditi plodom: „Ako me slijedite, učinit ću vas ribarima ljudi; bit ćete učinkoviti i privući ćete duše k Bogu. Stoga se moramo pouzdati u ove Gospodinove riječi: uđite u čamac, gurnite vesla, podignite jedra i skočite u ono more svijeta koje nam Krist daje u baštinu” (Susret s Kristom, br. 159).