Evanđelje Lk 4, 16-30
U ono vrijeme: Dođe Isus u Nazaret, gdje bijaše othranjen. Uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:
Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«
A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvori nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjeva, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Komentar
Izrael je stoljećima čekao Mesiju koji će izbaviti ljude iz njihovih nevolja.
I sada, u sinagogi u Nazaretu, tog čovjeka svi poznaju, Isus, sin Josipa i Marije, tesar, tvrdi da se ovo proročanstvo ispunilo.
Isus dolazi „evangelizirati“, dati dobru vijest da Bog ima suosjećanje za ljude, vijest koju „siromasi“ primaju s radošću, to jest one koji se ne uzdaju u svoja dobra i zasluge, već u božansku dobrotu i milosrđe .
On dolazi da nas oslobodi ropstva grijeha i vječne smrti, kojoj nas je đavao podvrgao; otvoriti slijepe oči kako bismo mogli spoznati istinu; dati nam čisto srce s kojim možemo ljubiti Boga i druge.
Dolazi proglasiti „godinu milosti Gospodnje", vrijeme milosrđa i otkupljenja, koje On otvara i koje će trajati do svršetka svijeta.
Stanovnici Nazareta imaju pred očima dugo najavljivanog i dugo očekivanog spasitelja, ali ne mogu baš vjerovati. Oni zahtijevaju da njihov sugrađanin potvrdi svoje riječi izvodeći neko čudo, kao što je to učinio u drugim obližnjim gradovima, ali Isus ne pristaje na njihovu želju.
Zatim, ispunjeni bijesom, ustaju, izbacuju ga iz grada i pokušavaju ga ubiti.
Danas smo mi ti koji primamo ovu veliku vijest: Bog nas toliko ljubi da je poslao svog Jedinorođenog Sina da nas otkupi, da nas spasi od grijeha. On nam je dao mogućnost da budemo Božja djeca po milosti. Otvorio nam je vrata raja.
Možda smo ovu najavu čuli mnogo puta i mislimo da bismo, kad bismo vidjeli neko čudo, neki izvanredan znak, ozbiljnije prihvatili dobru vijest, „evanđelje", te bismo svoj život pretvorili u zahvalu Bogu, u službu bližnjemu i cijelom bismo svijetu obznanili kršćansku vjeru, tajnu sreće na nebu i na zemlji.
Duh Sveti koji je pomazao Isusa želi nam dati vatru svoje ljubavi. Ne treba nam novo čudo. Dovoljno nam je da ponizno otvorimo svoja srca da nas on svojom milošću preobrazi.