Evanđelje Iv 6, 52-59
U ono vrijeme: Židovi se među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.« To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.
Komentar
Riječi koje nam Evanđelje prenosi s današnje Mise slušatelji su s velikim iznenađenjem čuli i izazvale su skandal za ne malo njih: Isus nas poziva da jedemo njegovo meso i pijemo njegovu krv, i povezujući to s vječnim životom! Da smo tada bili tamo, ne bismo li i mi bili zbunjeni? Svakako je ljubav prema Isusu nekolicinu držala blizu njega. Nije teško razumjeti da su Isusove riječi prava hrana. Ali, ako nam se govori o stvarnosti čovjekova tijela i krvi koji se nude kao hrana, kako je to moguće?
Euharistija je prekrasno otajstvo ljubavi s kojim nam se govore mnoge stvari. Svatko od nas može priznati da mu je hrana potrebna za život, a da hrana dolazi izvana, odnosno da nitko nije izvor života za sebe. S ovog gledišta, svako ljudsko biće ima, a iskustvo gladi i žeđi otkriva u nama, želju za životom. Prije Euharistije još jednom smatramo da je život dar, jest dar, ali da se život ne svodi na život tijela koje prije ili kasnije kloni i blijedi, već da postoji težnja za životom što traje. A da bi nas mogli učiniti vjerovnicima toga, ono što nam se nudi je da se hranimo samim Životom, Tijelom i Krvlju Kristovom, istinskim Bogom i istinskim čovjekom.
Svi znamo da se na neki način postaje ono čime se hrani: ako smo pročitli određene stvari, oblikovale su nam srce i glavu; ako smo slušali određenu glazbu ili smo vidjeli takav aspekt prirode, naša je osjetilnost bila zadovoljna onim što smo doživjeli. Određena hrana tijelu daje specifičnu vitalnost. I tako, Bog je želio boraviti u nama preobražavajući nas kroz Kristovo Tijelo i Krv: i tako nas učiniti dionicima njegove božanske naravi! (2 P 1,4). Svjesni toga, pristupamo ovom sakramentu sa svom zahvalnošću i poštovanjem za koje smo sposobni, s čvrstim uvjerenjem da svaki put kad se pričestimo, dopuštamo Kristu da bude prisnije i usko uključen u cijelo naše postojanje.