Evanđelje Iv 6, 44-51

U ono vrijeme reče Isus mnoštvu: »Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.

Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje— za život svijeta.«

Komentar

Evanđelje po svetom Ivanu prenijelo nam je kao ni jedno drugo Evanđelje Isusove rasprave u kojima govori o svom odnosu s Ocem. Ovih nas dana liturgija podsjeća na riječi koje nalazimo u šestom poglavlju, posebno u raspravi o kruhu života. Ljudi koji su slijedili Gospodina gledali su u njega cijeli život. I da, Isus se ponudio kao Kruh života, ali života kakvog oni nisu mogli zamisliti. Hrana koju je nudio nije bila samo za tijelo.

Riječima današnjeg Evanđelja potičemo se da ne odustanemo od traženja, pronalaska i ljubavi prema Isusu (usp. Put, 382). Za to je potreban otvoren stav srca, povjerenja i zahvalnog slušanja, što odgovara dijalogom ljubavi s vlastitim postojanjem. Odnosno: istinsko slušanje jest to da dopuštamo da nas se dotakne u najdubljem dijelu našeg bića i kao rezultat toga usklađujemo svoj život onako kako je primljen. Krist se želi rukovati s nama, prosvijetliti našu inteligenciju, ojačati našu volju i pratiti nas na putu k Ocu. Bog je izvor Života i na taj nas izvor želi odvesti. Kako to čini?: Dajući nam primjer da ga slijedimo (usp. 1 P 2,21). Ovo je vjera: poistovjećivanje s onim u koga vjeruješ.

U jednom od čitanja za Uskrsno bdijenje čitamo ove riječi: O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela. (Iz 55,1-2). Koliko smo puta upotrijebili riječ "zasititi", a da zapravo nismo znali što znači biti siti! Jer prorok govori o nečemu što ispunjava i više se ne gubi. Tu vrijedi ulagati: hraniti se Kristom, pretvoriti cijelo svoje postojanje u dijalog s njim, raditi s njim, odmarati se s njim, brinuti se za prijateljstva s njegovom ljubavlju, žudjeti da vidimo Oca čije lice je vidio samo Sin, Lice koje nam je Sin pokazao i pokazuje nam i dalje u toliko što smo mu dopustili da živi u nama.