Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!
Razumijete kakvom emocijom vam pišem dok vas po prvi nazivam svojim kćerima i sinovima. Od same večeri u ponedjeljak, 23.2., počeli su me vaše sestre i vaša braća nazivati Ocem. To su činili sasvim prirodno i spontano, a to me je iznenadilo i ganulo. A ja sam kasnio skoro jedan tjedan da se usudim nazvati vas ponekad kćerima i sinovima, jer osjećam se zbunjenim, dok ujedno zahvaljujem na toj čvrstoj i jednostavnoj vjernosti. Svi smo braća u Isusu Kristu, i sada kada sam Otac ovog mnoštva koje sačinjava Opus Dei po cijelom svijetu: neizmjernog broja laika, muškaraca i žena s vrlo različitih obzorja, kao i mnogih svećenika, od kojih su neki inkardinirani u prelaturu, a drugi u mnogim dijecezama gdje ovise samo o svom Biskupu, ali također sačinjavajući dio ove male obitelji, dobro sjedinjene u služenju Crkvi.
Ovih dana sjećam se onih riječi svetoga Pavla Korinćanima, koje ističu da nam Božji poziv uvijek prethodi i ne gleda na našu ludost i slabost (usp. 1 Kor 1, 27). Zahvaljujem Bogu za mir koji mi daje i što ne bih mogao objasniti kad ne bi bilo vaše molitve i blizine. Molim, a i vi molite sa mnom, Presvetu Djevicu Mariju da uvijek budemo vrlo sjedinjeni, u jedinstvu koje nam daje Duh Sveti, bezgranična Ljubav.
Postojan je spomen na don Javiera, drugoga nasljednika svetoga Josemaríje. Nije to misao na nešto prošlo; to spada u povijest Božjega milosrđa koja na neki način uvijek ostaje živa u Crkvi. Sjećanje na don Javiera znači odmah skrenuti pogled na svetoga Josemaríju i blaženoga Álvara. Znači sjećati se u velikoj zahvalnosti čovjeka koji je dao svoj život kako bi ostvario Djelo kao dobar sin dvojice svetaca i koji nam sada i dalje pomaže s Neba.
Svaka generacija kršćana mora otkupiti i posvetiti svoje vlastito vrijeme. Uz to ona mora razumijevati i dijeliti brige svojih bližnjih, da bi im na kraju darom govora mogla objasniti kako treba da odgovore na djelovanje Duha Svetoga i na neprekidno razlijevanje bogatstva božanskog srca. Nama kršćanima ovoga doba nameće se zadatak da svijetu u kojem jesmo živimo naviještamo poruku Evanđelja, koja je stara ali istodobno uvijek i nova (Susret s Kristom, br. 132). Kćeri i sinovi moji, na nama je da svaki dan utjelovimo te apostolske težnje našega Utemeljitelja i da ostvarimo ovaj njegov moto: Omnes cum Petro ad Iesum per Mariam.
Sa svom ljubavlju vas blagoslivlja
vaš Otac
Fernando
Rim, 31. siječnja 2017.