Prelatovo pismo (travanj 2017.)

Očevo pismo uoči Velikog tjedna.

Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!

Približava se Veliki tjedan. Nastojimo slijedeće dane živjeti intenzivno, tako da uvijek iznova možemo reći sa svetim Pavlom: mihi vivere Christus est! Za mene je živjeti Krist (usp. Fil 1, 21). Gospodin za nas nije samo uzor. Sjećam se Papinog komentara: „Meni je uvijek prizivalo veliku pažnju kada je Papa Benedikt govorio da vjera nije teorija, ni filozofija, ni ideja: to je susret. Susret s Isusom“[1]. Za nas je živjeti Krist. I ako ponekad zbog slabosti, umora ili tolikih okolnosti života izgubimo iz vida tu stvarnost, On uvijek čeka i čak izlazi ususret onima koji Ga traže[2].

Dok ljubavlju čitamo Evanđelje, to nam pomaže da rastemo u prijateljstvu s Isusom, „o kojem ovisi sve“[3]: tražiti Ga, naći Ga, ophoditi se s Njim, ljubiti Ga[4]. Dok promatramo život Gospodinov, Bog će nas uvijek iznenaditi novim svjetlima. Iako se ponekad može činiti da to čitanje ne ostavlja trag, nakon toga naviru na usta ili su u mislima riječi Isusove, njegove reakcije i geste, koji rasvjetljavaju svakodnevne situacije ili barem obične situacije našega života. Radi se o tome da dišemo s Evanđeljem i s riječju Božjom. U tome nam pomaže toliko dobrih komentara o Svetom pismu u djelima svetoga Josemaríje, a također i u mnogim drugim tekstovima: o životu Isusovu, u djelima Crkvenih otaca i drugo.

Zadnji Opći kongres inzistirao je na središnjem mjestu Isusa Krista: drago nam je da u ovoj velikoj katehezi, što je Djelo, sve vodi sve više do njegove Osobe[5]. U toj želji da uđete duboko u Evanđelje kada dajete predavanja, satove, razmatranja ili dok govorite o kršćanskom životu s prijateljima, uz više svjetla ćete prenijeti veliku poruku ljubavi Božje za svakoga pojedinca. Sveti Ambrozije je rekao: „Sakupi vodu Kristovu (…). Napuni tom vodom svoju nutrinu kako bi tvoja zemlja bila dobro navlažena (…); a kada si ispunjen, zalit ćeš druge“[6]. Molim svetu Mariju da nas nauči u svemu čuvati i cijeniti kao i Ona sve ono što se odnosi na Isusa (usp. Lk 2, 19), kako bismo hodali i pomogli drugima da hodaju, svatko gdje ga Bog zove, na putovima kontemplacije.

Iako je pismo o zaključcima Općega kongresa bilo nedavno, možda vam je prošli mjesec nedostajalo Očevo pismo. Razmišljajući u miru i savjetujući se sa Središnjim prisjedništvom i Generalnim vijećem činilo mi se prikladnim komunicirati s vama izmjenjujući pisma s kratkim obavijestima koje će vam dolaziti preko web-stranice Djela, sada kada je Internet jedno sredstvo više za jedinstvo.

U Uskrsnom tjednu obavit ću kratko pastoralno putovanje u Irsku: pratite me svojom molitvom. I ne zapustite molitvu za 31 vjernika Prelature koji će primiti svećeničko ređenje slijedećeg 29.4. Na kraju vam želim zahvaliti za blizinu koju mi očitujete svojim pismima i svojom molitvom. Također vas moje za vas uvijek prati.

Želeći vam sretan Uskrs blagoslivlja vas sa svom ljubavlju

vaš Otac

Fernando

Rim, 5. travnja 2017.


[1] Franjo, Homilija, 28.11.2016.

[2] Sveti Josemaría, Homilija „Svećenik zauvijek“ (13.4.1973., u „Ljubav prema Crkvi“.

[3] Benedikt XVI., Isus iz Nazareta (I), 8.

[4] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 300.

[5] Usp. Pismo, 14.2.2017., br. 8.

[6] Sveti Ambrozije, Epistola 2, 4 (PL 16, 880).