Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!
Počinje marijanski mjesec u kojem nastojimo pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji staviti u središte dana. Mnogi od nas sjetit će se molitava iz djetinjstva: molitve upravljene našoj Majci – možda molitva krunice u obitelji – prikazujući male žrtve, kićenje cvijećem slika Majke Božje…; stoga, preporučam očevima i majkama u obitelji da žive te stvari skupa sa svojom malom djecom. Pomoći će vam čitanje i razmatranje onoga što sveti Otac piše o ophodu među članovima obitelji u svojoj novoj apostolskoj pobudnici[1].
Ponašajmo se tako također slijedeći pobude i savjete našega Oca, kako bi svi bili odgovorni „činiti dom“ u Djelu, svjesni da je – pri toj pažnji u obitelji – Opus Dei kopija Neba.
Sveti Josemaría je pokazao veliki trud za gajenje marijanske pobožnosti u Djelu, a to je potreba bez koje nije moguće – ili je vrlo teško – slijediti Isusa Krista. Svibanjsko hodočašće shvaćamo kao posebnu pobožnost, proširenu već po cijelom svijetu. Osim toga, potaknuo nas je na veću ljubav i pažnju u obraćanju Našoj Gospi: polako je molio krunicu, promatrajući otajstva života njezina Sina i njezina života; molitva Angelus u podne itd. To je skup pobožnih normi koje, pažljivo obavljene, pomažu zadržati prisutnost Božju preko cijeloga dana.
Molitva Blaženoj Djevici Mariji donosi ljubav i znak je potpunog pouzdanja u Nju. Ne ostaje se na osjećajima, koji također mogu obilovati u tim molitvama. Ali ne smijemo se brinuti ako je na početku prisutan samo dobar trud da molimo, skoro mehanički, neku malu molitvu Našoj Gospi. Kada ta iskrena molitva nastaje u srcu koje usprkos brigama nije zaboravilo na materinsku zaštitu, Sveta Marija hrani tu nestalnu žeravicu i vodi dušu prema želji da se ona obrazuje naukom njezina Sina. Ta kratka molitva – sitan žar pod pepelom – pretvara se u vatru koja sažiže osobne slabosti i sposobna je da druge približi Kristovu svjetlu[2].
Možda smo ponekad razmišljali da Evanđelja sadrže malo riječi o Blaženoj Djevici Mariji; o svetom Josipu, ništa. Ipak, ono što nam prenosi Sveto Pismo dovoljno je da shvatimo kako Isusova Majka svoga Sina u korak prati, kako se Ona znade s Njim kao s Otkupiteljem povezati, kako se s Njim raduje i s Njim pati, kako ljubi one koje i Isus ljubi te vodi majčinsku brigu o onima koji prate Gospodina[3]. Zadržimo se na primjer na priči o svadbi u Kani. Evanđelist nam priča da se Marija obratila slugama i savjetovala im: Što vam god rekne, učinite (Iv 2, 5). Upravo se o tome radi: ljude treba pustiti da stupe pred Isusa i da Ga upitaju: Domine, quid me vis facere?Gospodine, što želiš da činim? (Dj 9, 6)[4].
Oslanjajući se na te riječi Crkva zaziva Blaženu Djevicu Mariju u litanijama Mater Boni Consilii, Majka Dobroga Savjeta, jer zaista nema važnije preporuke od ove: duše upraviti prema Isusu, našem Učitelju i Otkupitelju, kako bi Ga svatko upoznao, obraćao Mu se i Njega zavolio. Tako se ponašao sveti Josemaría od početka Djela. I mi koji smo imali priliku da ga pratimo kod njegovih marijanskih pohoda vidjeli smo kako je molio svaku Zdravomariju kako bi se još prisnije obraćao Presvetom Trojstvu. Ne zaboravimo osim toga da je mnogim obraćenjima i mnogim odlukama za predanje na služenje Bogu, prethodio susret s Marijom[5]. To smo često vidjeli u svojem osobnom životu i u apostolskom poslu.
Savjet naše Majke poslužiteljima u Kani danas se upravlja svakom od nas, jer svi smo pozvani da druge približimo Isusu Kristu. Upravo jedno od djela duhovnog milosrđa, koje se posebno preporuča ove jubilarne godine, sastoji se u ovome: dvoumna savjetovati. Učitelj se želi nama poslužiti kako se poslužio prvim učenicima, koje je poslao po svim gradovima u koje je On htio ići kako bi Mu pripremili put. Jer, kao što kaže Papa Franjo, On ne govori samo u intimnosti srca, već nam progovara i kroz glas i svjedočanstvo braće. Uistinu je veliki dar moći susresti muškarce i žene vjere koji, osobito u najsloženijim i najvažnijim trenucima našega života, pomažu unijeti svjetlo u naše srce da prepoznamo Gospodinovu volju![6].
Sveti Josemaría je želio da se osjećamo sredstvima Kristovim u tom poslu osvjetljenja srca i razuma ljudi. Ne možeš biti samo pasivni element. Trebaš postati pravi prijatelj svojim prijateljima: Pomoći im! Ponajprije primjerom svoga ponašanja. A zatim savjetom i utjecajem što ga rađa intimnost[7]. To je intimnost koja vodi prema savjetu i koja oblikuje osobni apostolat prijateljstva i povjerenja kojem nas je od početka poučavao naš Otac. Te riječi koje si na vrijeme prišapnuo u uho kolebljivom prijatelju; onaj pogodni razgovor koji si znao izazvati u zgodan trenutak; i stručni savjet koji poboljšava njegov sveučilišni rad; i diskretna indiskrecija koja te navodi da mu otkrivaš neslućene obzore revnosti… Sve je to “apostolat povjerljivosti”[8].
Kako bismo učinkovito pomogli drugima, pomoću najprikladnijeg savjeta za njihove potrebe, neophodno je govoriti o tim temama, najprije, s Gospodinom u razmatranju. Upravo tamo, u djetinjem razgovoru s Bogom, primit ćemo svjetlo koje ćemo dati svojim prijateljima i kolegama. Tako Duh Sveti daje rasti u nutrini (…) i pomaže nam da ne padnemo u zamku sebičnosti i vlastitog načina gledanja na stvari (…). Bitan uvjet za očuvanje toga dara je molitva[9].
Molitva postaje kao najvažnije oružje na dohvat ruke. Molitvom je Crkva stoljećima išla dalje i molitvom će i dalje ići usprkos preprekama koje se nađu na putu. Tako se također događalo i u Opusu Dei, dijelu Crkve, i stoga je Sveti Josemaría često tvrdio da je molitva vrlo djelotvorno sredstvo za sve potrebe. Pripremajmo stoga svoje apostolske razgovore u vremenu dijaloga s Gospodinom i utječimo se zagovoru Blažene Djevice Marije.
Slijedećeg 12. svibnja slavimo uz veliku radost liturgijski spomen blaženog Álvara. Sjećam se njegovih pohoda Majci Dobrog Savjeta u okolici Rima; pred Njom je molio predvečer konklave kada se birao sveti Ivan Pavao II. kao nasljednik svetoga Petra. I prigodom jedne marijanske godine koju je sazvao u Opusu Dei don Álvaro je govorio o tom naslovu: „Ako želimo da se naše djelo zahvale konkretizira u stvarnom većem predanju Bogu, da ne ostane kao površna gesta ili kao dobre riječi, moramo se svaki dan intenzivnije utjecati Presvetoj Djevici, Mater boni consilii“[10].
Nastavljajući na te riječi moga predragoga predšasnika, molim vas da svibanjsko Hodočašće i ostale marijanske pohode, koje u svakom od vas jača osobnu pobožnost, molite našu Majku Svetu Mariju za dobro obitelji, za mir u svijetu, za Papu i njegove nakane, za potrebe Crkve i Djela, za pozive i za djelotvornost apostolskih poslova. Stavimo te molitve u njezine ruke kako bi ih Ona prenijela Duhu Svetom na slijedeću svetkovinu Duhova. „Neka nas Ona vodi do Isusa, do jednog i trojedinog Boga, u davanju počasti djelima zahvale i molbi za oproštenje“[11].
Ne zadržavam se na ostalim događajima ovoga mjeseca i želim zamisliti da će za sve vas svaki dan biti susret s Gospodinom po Blaženoj Djevici Mariji.
Sa svom ljubavlju vas blagoslivlja
vaš Otac
+ Javier
P.S. Kada sam upravo htio dati ovo pismo u tisak, dobio sam vijest da je Papa objavio herojski stupanj kreposti Montse Grases. Zahvaljujemo Gospodinu i Blaženoj Djevici Mariji nazivom Montserrat, na čiji smo liturgijski spomen primili tu dobru vijest. Utječimo se zagovoru te djevojke u našim potrebama.
Rim, 1. svibnja 2016.
[1] Usp. Papa Franjo, apost. Amoris laetitia, 19.3.2016., pog. 3 i 7.
[2] Sveti Josemaría, Naša Gospa Pilar, posthumni članak, 1976.
[3] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 141.
[4] Isto, br. 149.
[5] Isto.
[6] Papa Franjo, Govor na općoj audijenciji, 7.5.2014.
[7] Sveti Josemaría, Brazda, br. 731.
[8] Sveti Josemaría, Put, br. 973.
[9] Papa Franjo, Govor na općoj audijenciji, 7.5.2014.
[10] Blaženi Álvaro, Pismo, 9.1.1978., br. 8.
[11] Isto.