Marija, tvoja Majka, donijet ćete do Ljubavi Isusove. A tamo ćeš biti “cum gaudio et pace” – u radosti i miru, uvijek nošen – jer po samom sebi ti bi pao i uronio u blato – velikim koracima zbog vjere, zbog ljubavi i patnje. (Kovačnica, 677)

Marija i Josip odu dan hoda te ga počnu tražiti među rodbinom i znancima. Kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem da ga traže (Lk 2,44-45). Majka Božja je zabrinuto tražila svoga Sina, koga je bez vlastite krivnje izgubila i doživjela je veliku radost kad Ga je opet našla: Ona će nam pomoći da se i mi vratimo i da sve što je potrebno dovedemo u red ako nam naša nemarnost ili naši grijesi jednom zasmetaju da ugledamo Krista. Tada ćemo i mi iskusiti radost kad Ga ponovno zagrlimo i kad Mu kažemo da GA nikada više ne želimo izgubiti. Marija je Majka spoznaje, jer iz njezine ruke možemo naučiti najvažniju lekciju: da se ništa ne isplati ako se ne nalazimo uz Gospodina; da sve divne stvari te zemlje i sve ispunjene želje našeg srca nisu ništa, ako to srce nije obasjano plamenom žive ljubavi i svjetlom svete nade, koja nam omogućava da naslutimo beskrajnu ljubav u konačnoj Domovini. (Prijatelji Božji, 278)