Alvaro del Portillo rođen je u Madridu 11. ožujka 1914. Bio je treće od osmero djece u pobožnoj katoličkoj obitelji. Studirao je građevinarstvo i u tom je polju počeo profesionalno raditi. Doktoratu iz građevinarstva kasnije je dodao doktorate iz povijesti i kanonskog prava.
Del Portillo se 1935. pridružio Opusu Dei, kojeg je sv. Josemaria Escrivá osnovao sedam godina ranije. Čuvajući svoj poziv za Opus Dei, težio je posvećivanju svojeg profesionalnog rada i svakodnevnih dužnosti, te je provodio široki apostolat sa svojim kolegama na studiju i na poslu. Uskoro je postao najveći oslonac sv. Josemarije, što je i ostao gotovo četrdeset godina.
25. lipnja 1944. del Portillo je bio zaređen kao jedan od prva tri svećenika Opusa Dei. Od tada se posvetio pastoralnoj službi, služeći vjernicima Opusa Dei i mnogim drugima. 1946. se sa sv. Josemarijom preselio u Rim gdje je služio u Glavnom vijeću Opusa Dei do 1975.
Za vrijeme godina koje je Otac del Portillo proveo u Rimu, Sveta Stolica mu je povjerila mnoge zadatke koje je izvršavao s velikom predanošću. Bio je savjetnik nekoliko kongregacija i vijeća Svete stolice, poput Kongregacije za nauk vjere, Kongregacije za kler, Kongregacije za kauze svetaca i Papinskom vijeću za društvene komunikacije. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom koncilu na razne načine, prvo kao čelnik pred-pripremne Komisije za laike, zatim kao tajnik Komisije za disciplinu klera, te kao savjetnik drugim komisijama. Njegove knjige Vjernici i laici u crkvi (1969.) u O svećenstvu (1970.) su velikim dijelom plod tog iskustva. Također je, kao član Komisije za reviziju Kodeksa kanonskog prava, pomogao sastaviti trenutni Kodeks, koji je Ivan Pavao II objavio 1983.
Otac del Portillo je 15. rujna 1975. izabran kao prvi nasljednik sv. Josemarije. Kada je, 28. studenog 1982., Opus Dei uspostavljen kao osobna prelatura, papa Ivan Pavao II ga je imenovao Prelatom Opusa Dei. Sveti Otac ga je kasnije, 06. siječnja 1991., imenovao biskupom.
Biskup del Portillo je marljivo radio kako bi služio Crkvi šireći apostolat Opusa Dei, te je njegovo upravljanje bilo okarakterizirano velikom vjernošću sv. Josemariji i njegovoj poruci. Tijekom njegovih devetnaest godina na čelu Opusa Dei prelatura je počela s radom u dvadeset novih zemalja.
Njegova predanost preuzetoj zadaći ima korijen u dubokom shvaćanju božanskog sinovstva, jednom od ključnih učenja sv. Josemarije. To ga je vodilo težnji identifikacije s Kristom u duhu vjernog predanja volji Boga Oca, njegovanom molitvom, Misom i predanošću Mariji. Njegova ljubav prema Crkvi očitovala se u bliskom zajedništvu s Papom i biskupima. Bio je milosrdan prema svima, pokazivao je neumornu brigu za svoje kćeri i sinove u Opusu Dei i uvijek je oko sebe širio dobrotu, mir i dobar humor. Duhovni bi portret njegove duše uključivao poniznost, mudrost, hrabrost, jednostavnost i nesebičnost. Njegova predanost da za Krista zadobije duše očitovala se u njegovom biskupskom geslu: Regnare Christum volumus! Želimo da Krist vlada!
U rano jutro 23. ožujka 1994., Bog je sebi pozvao svog dobrog i vjernog slugu. Biskup del Portillo se svega nekoliko sati ranije vratio s hodočašća u Svetoj Zemlji, gdje je, u dubokoj molitvi i pobožnosti, slijedio Isusove stope od Nazareta do Svetog Groba. Zadnju Misu na zemlji slavio je u Crkvi Posljednje večere u Jeruzalemu. Kasnije tog dana, papa Ivan Pavao II došao se pomoliti pred ostatcima biskupa del Potilla, koji sada leže u kripti prelaturske crkve, Naše Gospe od mira u ulici Bruno Buozzi 75, u Rimu.