Famiglia Cristiana Razgovarali smo s Prelatom Opusa Dei, biskupom Javierom Echevarríjom, o njegovoj novoj knjizi, Vivir la Santa Missa [Živjeti Svetu Misu], u sjedištu Opusa Dei u Rimu, gdje je osnivač, Sv. Josemaría Escrivá, pokopan u prelatskoj crkvi Naše Gospe od Mira.
Biskupe Echevarría, borba da se Misa postavi u središte svakog dana jest izvanredan izazov. Ali zašto je toliko važno dati prioritet Misi, i u čemu je tajna da bismo je živjeli dobro?
Misa je Božji čin koji nam omogućava da sudjelujemo u Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću – ne kao gledatelji ili promatrači, već kao stvarni sudionici. Zato sam želio koristiti izraz „živjeti“ Svetu Misu u naslovu knjige kako bih prenio cjelovitu ljudsku i duhovnu uključenost koju Misa zahtijeva.
U knjizi spominjete opasnost od „ritualizma“. Kako se to može izbjeći?
„Ritualizam“ znači zaboravljanje što se zapravo događa na oltaru. Kako bismo reagirali kad bi nam bilo rečeno: „Danas imate priliku biti na Kalvariji blizu Krista“? Ili: „Danas ćete susresti Krista uskrsloga“? Kako da se pripremimo ako ovo doista vjerujemo? Dakle, na isti način, kako da se pripremimo za svaku Misu?
Živjeli ste uz sv. Josemaríju više od dvadeset godina. Koji aspekt njegove osobnosti vas je najviše iznenadio?
Sv. Josemaría znao je voljeti ljude na izvanredan način. Samo jedan pogled bio mu je dovoljan da razluči što je svakoj osobi potrebno. Imao je intuiciju kakvu samo majke imaju. U isto vrijeme, bio je pravi otac: sve što nas je poučavao već smo vidjeli kroz njegov primjer. Bilo je tako jasno da je bio svećenik koji je tražio Boga u svakom trenutku.
Kako je on slavio Misu?
Bio je uvijek svjestan da je Krist, a ne svećenik, glavni lik u Euharistiji. Ta sigurnost navodila ga je da odlomke slavi vjerno, nikada ne pokušavajući biti „originalan“. Želio je da samo Isus zasja, a ne on osobno. Znao je reći da je Misa za njega „posao“ koji zahtijeva veliki trud, ponekad i iscrpljujući, s obzirom na intenzitet s kojim ju je živio. Davao je svakoj maloj gesti puno nadnaravno značenje koje joj pripada.
Misa se nastavlja u svakodnevnom životu?
Kad je slavlje gotovo, sv.misa ne završava. Prati nas tijekom dana. Hrana nas hrani tako što se pretvara u nas same. Ali Euharistija – duhovna hrana – preobražava nas u Isusa. Tako čitav naš dan – sjedinjen sa Žrtvom na oltaru – postaje neprestana Misa koja čini da sve što radimo – naš posao, odmor, obitelj i društveni odnosi – bude nešto Bogu ugodno.
Što je Opus Dei općenito?
Unutar Crkve, posao Opusa Dei je da nas podsjeća da su svi kršteni pozvani na svetost u svakodnevnom životu. Sv. Josemaría znao je reći da postoji nešto božansko skriveno u najobičnijim situacijama te je naš posao pronaći to. Nijedno ljudsko djelo ne smije biti prepreka prijateljstvu s Bogom. Štoviše, upravo u okolnostima svakoga dana Bog traži od nas da ga pronađemo.
Može li se Prelatura Opusa Dei usporediti s velikom globalnom biskupijom koja odgovara izravno Papi?
Takva izjava mogla bi dovesti do nekih nesporazuma: naprimjer, promatranja osobne prelature kao zasebne Crkve koja je odvojena od mjesne Crkve. Naprotiv, Prelatura Opusa Dei nastoji ojačati zajedništvo među mjesnim Crkvama; apostolski rad koji obavljaju vjernici Opusa Dei – laici i svećenici – uvijek uključuje aktivnu suradnju sa svakom biskupijom. Vjernici laici Opusa Dei također su pod nadležnošću mjesnog biskupa, isto kao i ostali katolici.
Nakon osnivača, Svetog Josemaríje Escrivá, i njegovog prvog nasljednika, biskupa Alvara del Portillo (čiji je proces beatifikacije u tijeku), vi predvodite Opus Dei zadnjih petnaest godina. Kako vi nastojite prenijeti naslijeđe dvaju svetaca?
Kad netko živi uz svete ljude, počinje shvaćati tajnu posjedovanja mira u srcu: održavanje stalnog razgovora s Bogom. I tako, usprkos našim vrlo očitim nedostacima, našim nesavršenostima, On je uvijek na našoj strani spreman prijeći preko njih. Uvijek računajući na Boga, kršćaninov život postaje imun na tolike brige i tjeskobe koje pogađaju ljude danas.
Možete li spomenuti nešto iz života Sv. Josemaríje što ljudi možda još nisu čuli?
Često sam služio Misu s njim. Na mene je ostavilo dubok dojam kad je prvi put tražio da molim za njega da se nikad ne navikne na slavljenje tako uzvišenog čina. To je često tražio od mene.
Gdje Opus Dei raste?
Bogu hvala, vjernici i suradnici Opusa Dei prisutni su na najraznovrsnijim mjestima – od nebodera Wall Streeta do baraka u gradovima Brazila. Velika žeđ za Bogom očita je posvuda. Vjernici Opusa Dei postoje čak i u nekoliko kineskih gradova. Prošle je godine apostolat Prelature počeo puštati korijenje u Indoneziji, a također je prisutan i u drugim većinski muslimanskim državama jer neki vjernici putuju tamo iz profesionalnih razloga. Bliski istok, Sveta Zemlja, Libanon i Afrika predstavljaju posebne izazove. Ovdje posebno imam na umu Obalu Bjelokosti, kao i Kongo i Nigeriju. Posvuda se teškoće prevladavaju zahvaljujući vjeri koja se živi u praksi, s brigom za opće dobro, tražeći prevladavanje različitih gledišta kroz konstruktivan stav.
Kako vi vidite širenje vjere u današnjem svijetu?
Ono što je danas potrebno su svjedoci vjere. U suočavanju s relativizmom koji izgleda da se nameće na Zapadu, kao i s podjelama, ratovima i siromaštvom koji pogađaju mnoge dijelove svijeta, potrebni su ljudi koji su spremni „zasukati rukave“ i pokazati drugima stvarnost Evanđelja, ne kroz predavanja ili teorije, nego u svakodnevnom životu.
Kako je Opus Dei povezan sa svijetom mladih?
Kad je sv. Josemaría započeo Djelo, imao je oko sebe skupinu mladih sveučilišnih studenata i radnika. Formacijske aktivnosti za mlade ljude su jedan od naših prioriteta. U Italiji i posvuda postoje brojne sveučilišne rezidencije i kulturni centri za muškarce i za žene koji pružaju mogućnosti za ljudski i duhovni rast: usvajanje učenja i pravog prijateljstva kroz obogaćivanje vlastite osobnosti, uz konstruktivan i uviđavan mentalitet, ponašajući se uvijek kao djeca Božja. Ovaj odgojno-obrazovni rad uvijek se provodi u suradnji s njihovim obiteljima. Nadalje, roditelji koji pripadaju Opusu Dei pokrovitelji su školama, klubovima mladih i ostalim korisnim inicijativama za svoju djecu, što se događa u mnogim talijanskim gradovima.