Zbirka svjedočanstava u Godini vjere

Godina vjere završava u nedjelju, 24.studenog, na svetkovinu Krista Kralja. Tijekom ovih mjeseci naša je web stranica objavila niz svjedočanstava ljudi koji su otkrili radost vjere. Nabrajamo ih redom.

Osobna svjedočanstva

Godina vjere završava u nedjelju, 24.studenog, na svetkovinu Krista Kralja. Tijekom ovih mjeseci naša je web stranica objavila niz svjedočanstava ljudi koji su otkrili radost vjere. Nabrajamo ih redom.

Priča o vježbenici Dalia, Litva: „Odrasla sam u malenom gradiću Alytus okruženom šumama i jezerima, u pokrajini Dzukija u jugozapadnom dijelu Litve. Imam sestru i brata blizanca. Još od malena su nas mama i baka učile vjeru i usprkos poteškoćama osiguravale su da svake nedjelje možemo na Misu."

Novi pogled na život Mariam, Belgija: „Jednog se dana nešto dogodilo što me je natjeralo na razmišljanje. Bio je petak navečer, upravo sam se spremala kući u Nizozemsku na vikend. Vidjela sam kako jedna djevojka u velikoj žurbi juri pokraj mene. Bio je šest i petnaest. Pitala sam je: „Gdje ideš? Čemu žurba?“ Prvo što je rekla bilo je „Tražim svoj kaput!“ „Kaput? Gdje ideš?“ Rekla je: „Idem na Misu.“ Tada sam pomislila: „Misu? Zašto petkom želi ići na Misu?“

Bog se stalno nalazio na mome putu dok se nisam uvjerio Francisco, Španjolska: „Letio sam za Amsterdam, napola spavao i slušao glazbu.“

Iz brze u sporu traku Lassi, Finska: „Vodio sam brzi život koji je vodio uništenju moje duše; međutim, zahvaljujući naučavanjima svetog Josemarije uspio sam pronaći pravi izlaz, zaustaviti se i otkriti jesu li mi uopće upute za putovanje bile ispravne.“

Od sociološkog kršćanstva do susreta s Bogom Pedro Luis, Španjolska: „Malo po malo sam počeo shvaćati što mi nedostaje: postoji Bog koji mi je blizak, s kojim mogu dijeliti svoj život i koji me volio i još me voli, svaki dan.“

Otkrila sam cijeli novi svijet Dulce Rosa, Kostarika: „S petnaest sam se godina preselila u Kaliforniju, tamo sam išla na fakultet. Tijekom tih godina nisam išla u ni jednu crkvu. Kasnije, kada sam se preselila u Kostariku, to se počelo mijenjati: osjetila sam snažnu potrebu okrenuti se Bogu, te je osjećaj njegove prisutnosti nekako u mom srcu rastao i jačao.“

Moje putovanje u Katoličku vjeru Saida, Kenija: „Četvero nas je u obitelji, ja sam najmlađa. Prvo je troje kršteno još kao malene bebe i uobičajeno prošlo i kroz druge sakramente, na što je moj otac i pristao, ali kada sam se rodila ja, otac mi je najednom odlučio da će pričekati da odrastem i sama odlučim hoću li biti katolkinja ili muslimanka.“

Pošla sam u potragu za ljepotom i pronašla Boga Josefina, Argentina: „Bilo mi je dvadeset i pet godina kada sam spakirala torbe i otišla u Valenciju, Španjolska. Isprika mi je bila ta da sam htjela nastaviti sa studijem arhitekture. Kažem „isprika“, jer mi je pravi cilj bio samo pobjeći, kamo god. Nisam bila sretna i trebala mi je promjena. Nikada nisam ni zamišljala da bi to mogla biti tako velika promjena.“

Pronaći Boga kao supruga, majka i liječnica Joanna, Švedska: „Moji su roditelji uvijek vodili brigu da dobivamo dobro katoličko obrazovanje i da se družimo s drugim katolicima – što nije bilo lako ako uzmete u obzir da je u Švedskoj samo jedan posto populacije katoličko.“

Imao je plan za mene Maria, Kostarika: „Sigurna sam da je mojoj majci na nebu jako drago da sam se nakon tolikih protraćenih godina vratila na pravi put.“

Izranjanje iz magle Fausta, Švicarska: „Razlozi što su mi ih roditelji dali činili su se dobrima i ispravnima, ali meni nisu bili dovoljni, a to je izazivalo česte svađe kod kuće.“

S 32 godine ponovo sam se obratio Marco, Italija: „Prije više od petnaest godina prestao sam prakticirati svoju vjeru – još sam se uvijek svakoga dana molio, ali bez da znam što govorim ili kome to govorim. Primijetio bih ponekad Boga oko sebe, u ljepoti sunčanog dana, ili u osmijehu, ili u umjetničkom djelu, ali nisam imao sredstva da bih to mogao potpuno razumjeti.“