Više ću vam pomagati

Dana 26. lipnja 1975., u podne, sveti Josemaría je preminuo u svom uredu. Vijest o njegovoj smrti brzo se proširila svijetom.

Životopis

17.05.1992., u jednom trenutku  na beatificaciji  Josemarije Escrivá de Balaguer  i Josefine Bakhita

Dana 26. lipnja 1975., u podne, sveti Josemaría je preminuo u svom uredu. Vijest o njegovoj smrti brzo se proširila svijetom.

Tapiserija koja je visila s balkona Crkve Svetog Petra tijekom kanonizacije svetog Josemarije

Njegovo tijelo, obučeno u svećeničko ruho, bilo je izloženo u podnožju oltara u Našoj Gospi Mira (današnjoj crkvi Prelature). Njegovi sinovi i kćeri su se neprestano izmjenjivali u bdijenju pored njegova tijela. Tužno su se sjećali onoga što je često ponavljao zadnjih godina: “Nisam neophodan. Više ću vam pomagati s neba. Znat ćete bolje od mene kako djelovati. Nisam potreban.”

Vijest o njegovoj smrti proširila se Rimom i odjeknula u cijelom svijetu. Neprekidna rijeka ožalošćenih slijevala se u Villu Tevere. Lice svetog Josemarije zračilo je neopisivim mirom. Među onima koji su došli odati svoje poštovanje bili su i kardinali i biskupi.

Pogreb u Rimu i Mise zadušnice po cijelom svijetu bile su jedinstven trenutak tuge, radosti i obraćenja. Bila je to smrt oca i sveca.

Ugled sveca

Ugled svetosti već ga je pratio tijekom života, od prvih godina njegovog svećenstva. Uz njega je čovjek mogao osjetiti Božju prisutnost. Cijela je njegova ličnost govorila o Bogu. Ljudi bi se u njegovoj nazočnosti osjećali privučeni našem Gospodinu. Čak i na onim brojnim okupljanjima uspio je ne biti u središtu pozornosti a sve da okrene brojna srca Isusu Kristu. Tisuće koje su prisustvovale njegovim sv. Misama dotaknula je pomisao:

“Evo svećenika zaljubljenog u Boga!”

Mnogi svećenici i sjemeništarci na njegovim duhovnim vježbama po cijeloj Španjolskoj između 1938. i 1945., doživotno su pamtili tu snažnu vatru ljubavi prema Bogu koju je prenosio “taj sveti svećenik.”

Miles de peregrinos se acercan cada ańo a visitar la iglesia donde están sus restos mortales

Tapiz que colgaba del balcón  de San Pedro el día de la canonización

Son muchas las personas  que acuden diariamente  a su intercesión