Uskrsno bdijenje 2018.: Prelatova homilija

Primimo svjetlo koje nam On želi dati i podijelimo ga s onima oko nas. Homilija uskrsnog bdijenja. Sveta Marija od mira, 31. ožujka 2018. Evanđelje (ciklus B): Mk 16, 1-7

Propovijedi
Opus Dei - Uskrsno bdijenje 2018.: Prelatova homilija

1. “Lumen Christi”: taj poklik, koji odzvanja Crkvom tri puta na početku Uskrsnog bdijenja, naviješta istinu koja nas ispunja radošću. Svjetlo Kristovo otvara put preko tame grijeha i smrti! Isus je uskrsnuo! To je radosna vijest koju ćemo u ovoj svetoj noći ponovno primiti.

Nastojali smo intenzivno živjeti Trodnevlje promatrajući potpuno predanje Isusa za nas: od ustanove Euharistije na Posljednjoj večeri do smrti na Križu. Evanđelje ove noći pokazuje nam ipak da tama Kalvarije nije zadnja riječ. Svete žene, koje su Gospodina pratile za vrijeme Muke, otvaraju put prema svjetlu Uskrsnuća. Isus nagrađuje ljubav koja je bila poticaj za mazanje njegova tijela i čini ih prvim nositeljicama radosti Uskrsa.

2. Kao svetim ženama, i nama vijest uskrsnuća Isusova donosi novo svjetlo za život. Sveti Pavao podsjeća Rimljane u poslanici koju smo čitali da se mi kršćani sjedinjujemo sa smrću Gospodinovom “da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života“ (Rim 6, 4). Uskrs nam naviješta da nismo svezani svojim prošlim grijesima, niti teretom svojim prijašnjih mana, niti ograničenjima koje vidimo u svom životu. Stoga, Apostol opet kaže: „smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!“ (Rim 6, 11).

U ovoj noći želimo odgovoriti Gospodinovom pozivu da hodamo novim životom. Ali, što je ta novost na koju nas zove? U nas bi se mogla uvući napast da mislimo kako je sve što se dogodilo ovih dana samo prolazno: da ćemo uskoro opet prijeći na rutinu: isti rad, isti ljudi, isti problemi. Zar ne bi bilo naivno misliti da će se, zbog jednostavne činjenice da smo slavili neke obrede i molili malo više, promijeniti okolnosti u našem životu?

U čemu se sastoji smisao novosti? U svjetlu vjere – oživljene ljubavlju, podržane nadom –

čije svjetlo se projicira na naš život. To kaže sveti Josemaría: U toj sigurnosti koju nam daje vjera vidimo svoju okolinu u novom svjetlu i to da je doduše sve isto, ali ipak sve sasvim drugačije, jer je sve izraz Božje ljubavi (Susret s Kristom, br. 144). Da, po vjeri znamo da je Isus pored nas u svakodnevnom životu i pomaže nam da otkrijemo prave dimenzije tog života. I tako činimo isti rad, ali ljubavlju Božjom i u duhu služenja; prevladavamo rutinu u odnosu s drugima i pomoću kreativnosti koju daje ljubav nalazimo nove detalje kako bismo im život učinili ugodnijim; cijenimo kršćansko obrazovanje koje primamo i idemo u njegovu dubinu pomoću novog svjetla.

3. Nakon navještenja Isusova Uskrsnuća svetim ženama anđeo dodaje: „Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče!“ (Mk 16, 7). Učenici su pozvani da se vrate u Galileju, na mjesto gdje je sve počelo, u zemlju gdje su svakodnevno hodali s Učiteljem onih godina njegova propovijedanja.

Također i nama se upravlja isti poziv: vratiti se u našu Galileju, u naš svakodnevni život, ali tamo noseći svjetlo i radost Uskrsa. Papa Franjo je na to podsjetio pred nekoliko godina: „Vratiti se u Galileju znači vratiti se onamo, na onu užarenu točku gdje me Božja milost dotaknula na početku puta. I na toj iskri mogu zapaliti vatru za danas, za svaki dan, te donositi toplinu i svjetlost svojoj braći i sestrama“ (Homilija na Uskrsnom bdijenju, 19.4.2014).

Prihvatimo stoga taj Gospodinov poziv. Živimo radosno Isusov Vazam, primimo svjetlo koje nam On želi dati i podijelimo ga u našoj okolini. Kao i svete žene navijestimo radosno stvarnost da Krist živi. Stoga se utecimo zagovoru Naše Gospe čije lice ozareno radošću zbog Uskrsnuća njezina Sina promatramo ovu noć.