„SEKULARNI“ POZIV

Kada netko postane od Opusa Dei i dalje živi kao svaki drugi građanin i katolik. I dalje pripada svojoj biskupiji i može po želji sudjelovati u političkim, religioznim ili kulturnim aktivnostima. Odnos s Prelaturom zasniva se na uzajamnoj izjavi i isključuje zavjete.

Uključenje u Opus Dei ne mijenja prethodni život: nastavlja se u istom radu i u istom društvenom životu. Ne živi se odijeljeno od svijeta već u njemu. Još više: poziv u Opusu Dei se sastoji u tome da se iz dana u dan Bog nađe u svijetu – u kući, na ulici, u radu – i da se drugima privlačnim učini život u kojem Gospodin ima svoje mjesto.

Stoga Opus Dei animira svoje vjernike da postignu svetost i da drugima pomognu da je traže u malim stvarima svakoga dana – u radu, protivštinama, uobičajenim stvarima. Kao obični katolički građani ljudi u Opusu Dei prirodno žive svoj poziv i ne pokazuju, ali i ne skrivaju, svoje pripadništvo Prelaturi. Njihov svakodnevni rad i trud da šire kršćansku vjeru moraju biti temeljni znak njihove obveznosti prema Bogu.

OBAVEZE

Uključenje u Opus Dei ne mijenja prethodni život: nastavlja se u istom radu i u istom društvenom životu. Ne živi se odijeljeno od svijeta već u njemu.

Ljudi od Opusa Dei dobivaju različita sredstva duhovnog, naučnog i apostolskog obrazovanja, adaptirana na okolnosti i potrebe. Filozofsko i teološko obrazovanje slijedi naputke katoličke Crkve.

Svaka osoba u Opusu Dei ima plan duhovnoga života – znači trenutke susreta s Bogom – koji se obično sastoji u prisustvovanju Svetoj misi, pričesti, čestom primanju sakramenta ispovijedi, čitanju Svetoga pisma i drugih duhovnih tekstova, moljenju krunice i uzimanju vremena za molitvu.

Jednim radosnim životom, koji je posljedica predanja Bogu i drugima, nastoji se prigrliti Kristov Križ koji je prisutan u svim trenucima preko dana. Tako su vjernici Opusa Dei svjesni odgovornosti da svaki kršćanin mora širiti Kristovu poruku među onima koji ga okružuju. Ova «apostolska odgovornost» je jedan bitan dio kršćanskoga poziva, a stoga poziva u Opusu Dei.

Opus Dei potiče svoje pripadnike da ove obaveze žive u duhu potpune slobode.

UČLANJENJE

Oni koji žele postati pripadnikom Opusa Dei čine to potaknuti Božjim pozivom. Takav poziv je specifikacija ili odluka za kršćanski poziv koji su primili kod krštenja, te ih on vodi da traže svetost i sudjeluju u Crkvenoj misiji, prema duhu kojim je Bog inspirirao svetog Josemariju.

Potrebno je da osoba slobodno sama zatraži primanje u Opus Dei temeljem osobnog uvjerenja da je primila ovaj Božji poziv i da nadležni Prelature dopuste molbu. Zahtjev se podnosi u pismenom obliku koji se odobrava nakon najmanje šest mjeseci.

Poslije roka od najmanje godinu dana, zainteresirana osoba može privremeno uključiti se u prelaturu putem uzajamne izjave, a koja se godišnje može produživati. Nakon najmanje pet godina može se pristupiti za stalno. Prema kanonskom pravu, ne može se nitko uključiti zakonski u Opus Dei ako nije punoljetan (18 godina ili više). Definitivno uključenje može nastupiti poslije najmanje pet godina privremenog uključenja (to znači kada se napune najmanje 23 godine).

Učlanjenje u Opus Dei pretpostavlja od strane Prelature obavezu redovitog obrazovanja u katoličkoj vjeri i u duhu Opusa Dei, kao i potrebnu dušobrižničku brigu preko svećenika Prelature.

Zainteresirana osoba, s druge strane prihvaća jurisdikciju Prelata u onom što se odnosi na svrhu Prelature, poštuje norme po kojima se ona vodi i ispunjava ostale obaveze njezinih vjernika.

Veza s Prelaturom prestaje kada završava vrijediti ugovor, ili prije ako zainteresirani to želi u dogovoru s autoritetima Prelature. Napuštanje Prelature donosi sa sobom prestanak prava i dužnosti jedne i druge strane.