Skriven u sakramentalnom obliku

Danas, na Tijelovo Corpus Christi, razmotrit ćemo zajednički dubinu ljubavi Gospodinove, koja je Njega dovela do toga da ostane skriven u sakramentalnom obliku; kao da čujemo svojim vlastitim ušima kako Gospodin podučava mnoštvo naroda:

Iziđe sijač sijati. Dok je sijao, neko zrno pade kraj puta i dođoše ptice te ga pozobaše. Neko pade na kamenito tlo, na plitku zemlju. Brzo izniknu jer ne imaše duboke zemlje. Ali kad iziđe sunce, uvenu od žege, i jer ne imaše korijena, posahnu. Neko, opet, pade u trnje, i trnje uzraste te ga uguši. Neko, napokon, pade na dobru zemlju i donese rod: jedno stostruk, drugo šezdeseterostruk, treće trideseterostruk (Mt 13,3-8).

(Susret s Kristom, 150)

...poslanje nas kao kršćana

Dok mislimo na to, želio bih da dovedemo u svijest poslanje nas kao kršćana, da upravimo oči na svetu Euharistiju, na Isusa koji je prisutan među nama i koji nas je učinio svojim udovima. Vos estis corpus Christi et membra de membro (1 Kor 12,27), vi ste tijelo Kristovo i kao njegovi dijelovi vi ste i među sobom dijelovi jedni drugih. Bog, naš Gospodin, odlučio je da ostane u svetohraništu, da nas hrani i jača, da nas pobožanstveni, da našem radu i našem zalaganju dade djelotvornost. Isus je istodobno sijač, sjeme i plod sjemena: Kruh vječnoga života.

On nas čeka

To čudo svete euharistije koje se stalno obnavlja pokazuje sve znakove Isusova ponašanja. Kao savršen Bog i savršen čovjek, Gospodar neba i zemlje, On nam se nudi kao hrana na sasvim naravan i svakodnevan način. Tako On čeka već gotovo dvije tisuće godina na našu ljubav. To je dugo razdoblje, a s druge strane i nije, jer gdje je ljubav, tu dani lete.

(Susret s Kristom, 151)

Ne smije biti samo stvar jednoga dana

Tijelovska procesija uprisutnjuje Krista u selima i gradovima svijeta. Ali ta prisutnost, ponavljam, ne smije biti samo stvar jednoga dana, događaj koji se vidi a potom zaboravlja. Taj Isusov prolazak podsjeća nas da Ga moramo naći i u našem svakodnevnom poslu.

Tako pored toga svečanoga obilaska na ovaj četvrtak mora postojati i tihi i jednostavni obilazak svakodnevnoga života svakoga kršćanina, čovjeka među ljudima, ali čovjeka koji je radostan, jer je primio vjeru i božansko poslanje da se ponaša tako da obnovi Gospodinovu poruku na zemlji. U našem životu ne manjkaju pogreške, nedostatnosti i grijesi. Ali Bog je s nama i mi Mu se moramo staviti na raspolaganje, da bi se mogao s nama poslužiti, pada se tako nastavi njegov mimohod među stvorenjima.

(Susret s Kristom, 156)