Maolsheachlann Ó Ceallaigh radi u knjižnici Sveučilišta u Dublinu u Irskoj. Njegova knjiga Nadahnjivanje svecima nedavno je izdana u Angelico Press izdavačkoj kući u SAD-u i značajno je zapažena. Michael Kirke is Dublina ga je pitao o učestalom referiranju na sv. Josemariju u knjizi.

Zašto je sveti Josemaria jedan od Vaših najvažnijih svetaca?

Mnogo je razloga! Pomalo je iznenađujuće s obzirom na to da nikad nisam bio privučen španjolskom kulturom (moj gubitak, znam) i sv. Josemaria posjeduje jednu asketsku dimenziju koju, da budem iskren, nalazim jako zahtjevnom. Najjednostavniji je odgovor da sam čitao bografiju koju je napisao Salvador Bernal koja me je potakla da se zaljubim u tog sveca, pogotovo zbog načina na koji je vidio “obične stvari na nadnaravan način i nadnaravne stvari na običan način”, kako je jedan pisac objasnio (citiram iz glave). Važnost koju je dao unutarnjem životu je također presudna. Kad ga je netko upitao za jednostavnu “strelovitu molitvu”, on je odgovorio: “Strelovita molitva? Je li moguće da ne znaš kako govoriti srcem?”

Njegova misao je da trebamo naučiti razgovarati sa Bogom na vrlo običan i jednostavan način. Takoder, bio je vrlo “muževan” svetac, ali i onaj koji se ne boji svoje “ženske” strane. Mislim, na primjer, na način na koji bi velikodušno ljubio kip Gospe.

S naglaskom na biskupsku Sinodu o mladima i odabir zvanja, što Vas se posebno dojmilo u Josemarijinom odnosu s mladim ljudima?

Njegov herojski osjećaj, naravno. Zapravo, priča o sv. Josemariji koji gleda otiske u snijegu bosonogog karmelićanina i pritom se pita: “Ako drugi mogu dati toliko Bogu, sto ja mogu dati?” - to ide u bit moje knjige. Naveo sam to u predgovoru. Mlade ljude prirodno privlače herojska i velika djela sebedarja. Nadam se da će priče o svecima u mojoj knjizi, za neke citatelje, biti što su tragovi u snijegu bili za Josemariju. Također, razmišljam kako je on potakao svoje slušatelje da naprave herojski stih u prozi svojih života.

U poglavlju Inspiracija ulazim u neke detalje nastanka Opusa Dei, gdje govorim o životno važnim trenucima inspiracije u životima svetaca. O tome sam rekao : “Zašto je priča o sv. Josemariji tako snažna? Mnogo je razloga, ali jedan predstavlja vrlo znakovit slučaj božanstvene inspiracije. Kršćani imaju sklonost vidjeti providnost na djelu u raznim podudarnostima i mnogobrojnim znakovima. Dok u svjedočenju o Božjoj prisutnosti i uključenosti u svijet teško možemo pretjerati, ponekad znakovi mogu izgledati i pomalo nategnuto, a onda i neuvjerljivo skeptičnom slušatelju. Ipak, u slučaju sv. Josemarije izgledalo bi da samo hotimično sljepilo može negirati da je providnost prisutna na djelu; svečev snažan osjećaj poziva na nepoznati posao, dug period razlučivanja, iznenadno otkriće i fantastična plodonosnost blisko su slijedili Josemarijinu inicijalnu viziju, kao što vidimo.

Koji je Vaš stav o Josemarijinim savjetima za molitvu?

Mislim da je srž sadržana u njegovom aforizmu: “Svet bez molitve? Ja ne vjerujem u takvu svetost.” Proveo sam mnogo vremena uranjajući u živote svetaca dok sam pisao ovu knjigu i mislim da bi riječ “molitva”mogla biti ključna riječ u njihovim životima, nakon imena Isus. Sveci su živjeli neprestano u Božjoj prisutnosti i ostvarili Pavlovo pravilo o moljenju bez prestanka - to je zajedničko svim svecima, od najaktivnijih do najkontemplativnijih. Sv. Josemaria je živio izuzetno aktivan život, ali molitva je uvijek bila na prvom mjestu .

Jeste li zamijetili sličnosti između sv. Josemarije i ostalih svetaca?

Da, mnoge. Prednost molitve pred ostalim, ljubav prema misi, atmosfera radosti koju je nosio sa sobom, smisao za hitno i neoklijevanje, duboka ljubav prema Crkvi - jedna od stvari koju volim kod njega je njegov dubok osjećaj povezanosti s Crkvom. On je unosio nešto novo u Crkvu Opusom Dei, ali istovremeno duboko poštovao ostale karizme i misije i nazivao kritike Opusa Dei od strane drugih katolika “opozicijom dobrih”.

Njegov osjećaj vjernosti Crkvi je također svojstven mnogim svecima. Savjeti kao što su sljedeći: "Naša ljubav prema rimskom biskupu bi trebala biti strastvena i duboka jer u njemu vidimo Krista.” ili “O Kristovim svećenicima treba se govoriti samo da ih se pohvali” jako su zahtjevni mnogima od nas danas, ali takav je pristup univerzalan svim svecima. Primjer sv. Katarine Sienske, koja je ukorila Papu (makar mu je bila izuzetno lojalna), jest često citiran, ali je rijedak. Puno je jednostavnije pronaći primjere svetaca koji se podlažu duhovnim autoritetima čak i kad ih se tretira nepravedno. I to je nadahnjujuće za mene jer i ja imam takvih poteškoća.